U tom realnom svijetu, u Hrvatskoj 21. stoljeća, postoje i oni koji gladuju, a posebice je tragično kada znamo da među njima ima i djece. Zagrebački učenik ostao je bez oca, s majkom preživljava od 200 kuna mjesečno, piše portal Srednja.hr.
Nema uvijek za jesti, za užinu u školi zarađuje čisteći šutu prije nastave, a ove zime bio je i polugol. Rastužilo je sve to njegovu mladu nastavnicu, koja je preko Facebooka za skromnog srednjoškolca odlučila zatražiti pomoć. Njezin status i apel za pomoć koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim prenosimo u cijelosti:
"Dragi FB prijatelji,
imam učenika (srednja škola) koji je u jako teškoj financijskoj situaciji.
Živi s mamom kao podstanar, tata mu je umro, a na mamu su pali svi krediti pa im od njene plaće ostane 200 kn mjesečno (u Zg!), čime ta žena ne može prehraniti dijete koje je u razvoju, treba učiti, bavi se sportom pa je stalno gladan. Mali je jako drag i simpatičan, iskren i ponosan, neugodno mu je što nema uvijek što jesti. Kad sam ga pitala 'imate li što jesti?', odgovorio mi je "nekad da, nekad ne". Ovu zimu je bio i polugol, imao je rupe na tankim majicama, ali smo to riješili; lijepo smo ga obukli. Prihvatio je pomoć, ali je zamolio da drugi učenici ne saznaju jer ga i ovako ismijavaju.
Počeo je čistiti šutu za 50 kn tjedno da ima za užinu. Nekad zbog toga zakasni na nastavu i dođe sav prašnjav.
Sljedeće godine bismo trebali ići na maturalac, kad sam pitala u razredu 'da idemo ove godine, ima li netko tko ne bi mogao platiti ekskurziju, da možemo skupljati novce da idemo svi zajedno?', pokunjeno je dignuo ruku. Ne mogu to hladno gledati.
Srce me zabolilo danas kad je došao sav prljav na sat i rekao da kasni jer je radio; čistio šutu… i 5 minuta poslije došao je neki profesor prikupiti novce za Unicef te je taj isti učenik dao 5 kn za druge u potrebi.
Odlučila sam mu pomoći i kupiti namirnice koje se ne mogu pokvariti (tjestenina, riža, grah) i kruha, pašteta, slanine, kobasice, konzerve ribe, pile barem za ovaj mjesec da imaju što jesti. To ću mu ovaj tjedan odnijeti.
Tužno mi je da dijete od 16-17 godina, koje bi trebalo završiti školu kao druga djeca te imati vremena za razonodu, ima tugu u očima, brine se za mamu koja jedva sklapa kraj s krajem i svaki se dan prije škole bori s oblakom prašine da si može kupiti burek.
Ako je itko voljan pomoći, javite mi se."