Takve je šokantne podatke iznio tajnik udruge za pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani Nada Hrvoje Rendulić, a prenosi Večernji list.
Inicijatori prisilne hospitalizacije najčešće su roditelji oboljelih objašnjava H. Rendulić slijedom vlastita iskustva. Naime, u šest godina, otkad postoji udruga, susreo se sa 1200 bolesnika.
Anoreksija i bulimija razaraju obitelji. Tu su svakodnevne svađe, predbacivanja, uzaludna siljenja na jelo... Gledate kako vam dijete kopni pred očima, a bespomoćni ste. U posljednjem stadiju očaja, kad i djevojke i roditelji padnu na koljena, kad je potpuno jasno da će umrijeti, roditelji traže da ih se prisilno hospitalizira. Djevojke se uvijek odupiru liječenju. Uostalom, one i ne priznaju da su bolesne, pa je svaki odlazak u bolnicu gotovo nemoguć bez sile. Sve zna izmaknuti kontroli, a tada jedino policija može pomoći, objašnjava Rendulić.
Prisilno odvedena na liječenje prije koju godinu bila je i 30-godišnja Zagrepčanka, fakultetski obrazovana mlada žena. Od anoreksije i bulimije bolovala je od svoje 15. godine, no prava dijagnoza bila je uspostavljena tek deset godina poslije. Lutanje od liječnika do liječnika stajalo ih je dragocjena vremena, a bolest je odmicala.
Kad je sa svojih 1,70 visine spala na 40 kilograma, roditelji su 'puknuli'.
Na silu je odvedena na liječenje u psihijatrijsku bolnicu Vrapče.
Kako se odupirala, tukla i pokušala pobjeći, došla je policija. No, sav je trud bio uzaludan - pobjegla je nakon nekoliko dana.
Dr. Mirta Mahnik iz Zavoda za kliničku psihijatriju KBC-a Rebro, liječnica koja se bavi oboljelima od poremećaje prehrane, objašnjava da je prisilna hospitalizacija regulirana zakonom koji se primjenjuje na duševne bolesnike. Kad bolesnik svojim ponašanjem ugrozi tuđe, ali i svoj život, kao što je slučaj kod anoreksije, specijalist obavještava Županijski sud. Sud šalje suca, odvjetnika po službenoj dužnosti te psihijatrijskog vještaka kako bi procijenili stanje te odobrili ili odbili prisilno liječenje.