Hrvatski liječnik Andrija Štampar, čija je danas 135. godišnjica rođenja, presudno je djelovao na uspostavu polazišta Prijelazne komisije Svjetske zdravstvene organizacije i svojom definicijom zdravlja ostvario važan civilizacijski doseg, ističe se u znanstvenom časopisu AMHA.
Ta je ocjena rezultat analize arhivske građe SZO-a koju su poduzeli povjesničari medicine Alen Ružić i Željko Dugac i objavili kao jedan od članaka časopisa Acta Medica Historica Adriatica uz napomenu da Štamparova načela, koja je dao kao predsjednik te Prijelazne komisije, ostaju aktualna do danas.
Osim strateških osnova, pokazalo se da Štamparova načela - potrebe praktičnog djelovanja utemeljenog na najboljim znanjima i iskustvima struke - nemaju alternative, ističu autori i dodaju da su zaključci ilustrirani činjenicama Štamparova globalnog djelovanja tijekom epidemije kolere u Egiptu 1947. godine i povezani s iskustvima nedavne globalne krize uzrokovane pandemijom COVID-a.
Štampar je svojim radom na oblikovanju ustava SZO-a, kao i tijekom predsjedanja Privremenom komisijom SZO-a od 1946. do 1948., značajno pridonio postavljanju temelja suvremenog međunarodnog zdravstva, kaže se u članku objavljenom u jubilarnoj dvadesetoj godini izlaženja časopisa.
Svojim radom uspio je objediniti raštrkane nadležnosti različitih međunarodnih zdravstvenih organizacija unutar jedne krovne institucije SZO-a. Tako je pomogao da zdravstvo učinkovitije i jedinstvenije djeluje u različitim dijelovima svijeta i da se suočava s različitim medicinskim problemima, kaže se u časopisu koji izdaje Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture.
Inzistirao je na definiciji zdravlja kao temeljnog prava čovjeka bez obzira na rasu, spol, jezik i vjeru, što je ne samo odsutnost bolesti nego i potpuno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje. To je svakako bila jedna od temeljnih promjena u poimanju zdravlja i njegovu definiranju u društvu, a mogli bismo slobodno reći i važan civilizacijski doseg, ocjenjuju autori.
Andrija Štampar (Brodski Drenovac, 1. rujna 1888. – Zagreb, 26. travnja 1958.), kome se u petak obilježava i 135. obljetnica rođenja, završio je medicinu u Beču 1911. godine. Od 1919. do 1930. djelovao je kao načelnik higijenskog odjeljenja pri Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu. U tom je razdoblju utemeljio zdravstvenu službu u tadašnjoj Jugoslaviji, organiziravši 250 higijenskih ustanova i nekoliko važnih instituta.
Svojim je programom nastojao da liječnik postane socijalni radnik i narodni učitelj, ekonomski neovisan o pacijentu, jednako dostupan svim slojevima pučanstva te je ojačao preventivnu medicinu nasuprot kurativnoj, no naišao i na veliki otpor privatnih liječnika i staleških organizacija, ističe se u enciklopedijskoj literaturi o Štamparu.
Nakon Drugog svjetskog rata bio je ravnatelj Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu, koja danas nosi njegovo ime, rektor Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik JAZU-a i osnivač Instituta za higijenu rada.