Istraživanje koje su ekipe s Ruđera Boškovića ponavljale četiri puta misleći da je riječ o pogrešci. Iako su bili šokirani nalazima koji pokazuju da su koncentracije teških metala nekoliko desetaka puta više nego u Savi, za koju se smatra da je naša najzagađenija rijeka, nadležno ministarstvo o tom slučaju već mjesecima šuti. Voda je život. Ako je zagađena, život je ugrožen. Tim znanstvenika s Instituta Ruđer Bošković, u sklopu redovite kontrole hrvatskih rijeka, protekle godine analizirao je upravo Sutlu. Došli su do zapanjujućih rezulata. Povećane koncentracije u odnosu na koncentracije otopljenih metala u rijeci Savi: titan - sedam do osam puta, bakar – 6,5 puta, krom – 20 puta, litij - 30 puta, molibden - 15 puta, olovo - 20 puta, arsena - 9 puta, itd.
'Još tri puta se izlazilo na teren iako smo imali financije samo za jedan izlazak, a znate kako je u znanosti, i ustanovilo se da na postajama koje se nalaze odmah nakon tvornice Straže, odnosno malo nizvodno, su povećane koncentracije određenih teških metala', rekao je dr.sc. Emin Teskeredžić, Institut Ruđer Bošković za Provjereno.
Kako bi bili u potpunosti sigurni u rezultate, stručnjaci su testove ponovili ukupno četiri puta. 'Zaključak je bio da moramo informirati upravu od koje smo dobili financije, upravo da se vidi da je rađeno. Ja sam inzistirao, zapravo o našem trošku i ono što nismo trebali raditi i to tiskali crvenim slovima. I imena ljudi koji su tako radili, i rezultate koje smo dobili', dodaje Bošković.
Studija iz Ruđera Boškovića o zagađenoj Sutli, više od pola godine ležala je u nečijoj ladici Iako otisnuto crvenim slovima, poglavlje Koncentracija teških metala, nikom u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, naručitelju istraživanja nije zapelo za oči. Sporna studija Ministarstvu je predana u studenom protekle godine. Od tada, posljednjih sedam mjeseci, čini se, stajala je u nečijoj ladici. Nitko je nije ni pogledao. 'Što se tiče te studije, s kojom ste me sad upoznali ja nisam vidio tu studiju niti smo i službeno kao Hrvatske vode dobili na uvid i spoznaju, te rezultate koje je Ruđer ispitivao', rekao je Zlatko Ivaniš, načelnik Sektora za zaštitu voda.
'U postupku smo da točno doznamo o čemu se radi', rekao je Zdravko Krmek, državni tajnik za vodno gospodarstvo pri Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Posljednja dva tjedna pokušavali smo dobiti odgovore gdje je zapelo. Institucije nadležne za brigu o vodi nisu imale pojma o postojanju studije koju je naručilo Ministarstvo poljoprivrede, a kamoli o zabrinjavajućim rezultatima.
U Zakonu o vodama u članku 79. piše: Ako je uslijed iznenadnog slučaja, kvara ili iz drugih razloga nastala opasnost zagađenja voda, pravna, odnosno fizička osoba u vezi sa čijim je djelovanjem ili propustom takva opasnost nastala, dužna je bez odgađanja o tome izvjesiti najbližu policijsku upravu.
Studija iz Ruđera Boškovića o zagađenoj Sutli, više od pola godine ležala je u nečijoj ladici Policijska uprava će o nastalom zagađenju, odnosno opasnosti od zagađenja voda izvijestiti najbližega županijskoga vodopravnog inspektora, odnosno najbližu organizacijsku jedinicu 'Hrvatskih voda'. 'Hrvatske vode', ili druga pravna osoba određena planom za zaštitu voda, dužna je neposredno po saznanju o zagađenju voda ili nastanku opasnosti od zagađenja poduzeti mjere za njihovo sprečavanje, odnosno otklanjanje. Troškove poduzetih mjera snosi pravna, odnosno fizička osoba zbog čijeg je djelovanja ili propusta došlo do zagađenja, odnosno opasnosti od zagađivanja.
Prekršili zakon
Iako smo od Ministarstva poljoprivrede uporno pokušavali doznati zašto je studija iz Ruđera Boškovića o zagađenoj Sutli, više od pola godine ležala u nečijoj ladici, od njihova glasnogovornika dobili smo neobičan odgovor, u njihovoj nadležnosti je samo riba, a ne voda u kojoj ta riba pliva. Nakon toga je jednostavno izbjegavao naše pozive. Za razliku od nečiste vode, situacija se čini kristalno čistom. Ipak, Hrvatskim vodama je logičnije trošiti još malo novca poreznih obveznika na dodatne analize.
U Institutu su rekli da zaista ribare nisu obavijestili iako su svjesni da se njihova istraživanja dijelomično financiraju upravo iz članarina ribičkih društava. No, obavijest je ionako trebalo proslijediti već spomenuto Ministarstvo poljoprivrede, koje nikome nije reklo ništa. U rijeci Sutli zabilježeno je 28 vrsta različitih ribljih vrsta. Tijekom našeg trosatnog ribolova uspjeli smo uloviti tek nekoliko manjih primjeraka. Nadali smo se, za analizu dovoljno. 'U analiziranim uzorcima riječne ribe na teške metale, dobivene vrijednosti su ispod maksimalno dozvoljenih vrijednosti zadanim pravilnikom o kontaminantima', rekla je Marija Sedak, Laboratorij za rezidue, Veterinarski Institut.
Moguća ekološka katastrofa
Našem zabrinutom ribaru malo je laknulo. Uvjerili smo se da su manje ribe iz Sutle za sada zdrave. Dr. Teskeredžić upozorio nas je da to nije prava slika količine teških metala u sutlanskoj ribi: 'Kako se u ribi koncentrira onda nije svejedno koju ćete ribu uzeti na analizu, jer ako uzmete ribu koja se hrani biljkama i onu koja se nalazi na kraju hranidbenog lanca i hrani se drugim ribama i koncentrira u sebi teške metale, to treba razraditi, u kojim organima, to nije jednostavno da vi sad utvrdite što je važno.'
Doktor upozorava da rezultati njihove studije nesumnjivo ukazuju da se nešto događa. Sljedeći korak je utvrditi izvor onečišćenja kako bi se spriječila moguća ekološka katastrofa. Tko ili što utječe na zagađenost gornjeg toka rijeke koja nas odvaja od susjedne Slovenije tek treba otkriti. Riječna granica od 89 kilometara do ušća u Savu, tijekom godina bila je nastanjena raznim proizvodnim pogonima. Hoće li itko od njih pokazati dobru volju i brigu za opće dobro, koja je izostala u Ministarstvu poljoprivrede, ostaje nam vidjeti.