Na press konferenciji bilo je više poruka i više naglasaka, no svakako bi na prvo mjesto stavila Vučićevo ograđivanje od Vojislava Šešelja i njegove politike koja, kakon kaže Vučić, Srbiju odvodi u prošlost. Ograđujući se od njega Vučić se defacto ograđuje i od sebe samog.
On nije spominjao presudu, niti je radio neku analizu presude, nije spominjao niti zločine koji su se Šešelju stavljali na teret jer ta presuda amnestirajući Šešelja amnestira i samog Vučića, amnestira i predsjednika Nikolića, amnestira zapravo cijeli aktualni srbijanski politički vrh.
Drugo što bi naglasila. što je u potpuno u duhu s Šešeljevom presudom,a to je da je sudac Anttoneti sve relativizirao i rekao da su se svi jednako naoružavali, da su svi jednako krivi, jest njegovo osvrtanje na Oluju gdje je rekao da Srbija ne smije očekivati od Hrvatske da se bilo tko ispriča za srpske žrtve, onako patetično personificirajući to kroz imena dvoje djece.
To je ono na čemu Srbija sustavno radi već 20 godina, na umanjivanju svoje uloge u raspadu bivše Jugoslavije, ne priznavajući da je njihov vojno-politički vrh, skupa s JNA, počinio agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. To rada kad je Oluja u pitanju, to rade kad je Srebrenica u pitanju, to je učinila i ove presuda koja po svojoj ozbiljnosti nadilazi i samoga Šešelja, osobno i onoga što mu se stavljalo na teret.