U sjedištu Europske komisije najnovije poteze Vlade, točnije razgovor između Manuela Barrosa i premijera Zorana Milanovića tumače kao proces 'Face saving' ili proces spašavanja obraza. To je početak procesa kojim bi se u dijalogu između Europske komisije i Hrvatske našao model na koji bi se Hrvatska povukla na svoju početnu poziciju, a uz najmanje moguće neugodnosti za Hrvatsku Vladu, prije svega za vjerodostojnost Hrvatske u Europskoj uniji.
To je na tragu onoga što su jučer rekli diplomati zemalja članica koji su nam kazali da oni podupiru Europsku komisiju, da Europska komisija ovaj proces snakcioniranja ne bi ni započela bez njihove potpore i da svi savjetuju Vladi u Zagrebu da tu stvar na najbolji mogući način riješi sa samom Europskom komisijom.
Diplomati Češke i Slovenije su vrlo ljuti jer ih se stalno spominje u kontekstu kršenja njihovog pristupnog ugovora i implementacije uhidbenog naloga. Slovenija i Češka su pregovarale jako davno i one su to mijenjale s pozicije punopravnog članstva u jednom potpuno drugačijem kontekstu i zakonodavstva, a i u sasvim drugačijem vremenskom kontekstu.
Viviane Reding je prije nekoliko dana u Trstu jasno rekla da je uhidbeni nalog dio europskog prava i da se o njemu ne pregovara. Drugo, uhidbeni nalog je kod nas ustavna kategorija, regulirana člankom devet koji se zove 'Izručenje hrvatskih državljana i europski uhidbeni nalog', a cijelo europsko pravo je regulirano 141.
>> Vlada se požalila Europskoj komisiji na odnos prema Hrvatskoj
To znači da bi u slučaju bilo kakvog prijepora, u slučaju neke nove inačice 'lex Perković', Ustavni sud, bez obzira što rekao predsjednik Josipović mogao upotrijebiti svoju ovlast, koja se u uređenim zemljama gotovo nikad ne koristi ili vrlo rijetko, samo u izvanrednim stvarima, i proglasiti tu novu inačicu zakona protuustavnom. Ali s tim da bi Ustavni sud takvo nešto trebao napraviti u vremenu između odluke Sabora i između možebitnog proglašavanja sankcija od strane Europske komisije jer u trenutku kada EK eventualno proglasi sankcije protiv Hrvatske, Ustavni sud ne može više ništa jer on se ne može miješati u, nazovimo to tako, živi politički proces.
Što se tiče Europskog parlamenta, valja reći jednu stvar, a to je da je ovo proces koji pokreće isključivo Europska komisija. Jasnije rečeno, ovo je proces koji pokreće svojevrsna vlada Europske unije, nazovimo je tako. Što se tiče stajališta parlamentaraca, posebice socijalista i pučana kao dvije najveće grupacije – Socijalisti su već formalno počeli svoju kampanju, a pučani još nisu pa samim time možemo i tvrditi da Reding još nije u kampanji.
Swoboda je jučer priopćio da su sankcije možda malo preishitrena odluka Europske komisije, ali ono što je bitno – nitko ni socijalisti ni pučani ne dovode u pitanje odluku i kvalifikaciju povjerenika, prije svega povjerenice Reding i predsjednika Europske komisije Manuela Barrosa.
Ono što je bitno reći u ovoj cijeloj 'zamagljenoj' komunikaciji oko 'lex Perković' jest to da je donja granica, barem za građane, hoće li se Hrvatska vratiti na početne pozicije i izručiti 23 agenta jugoslavenske tajne policije njemačkom sudu koji od toga neće odustati.
Priznati grešku ne znači da je pao svijet. Štoviše, na priznanje greške ljudi često blagonaklono gledaju i nikome, kako to narod kaže, neće pasti kruna s glave.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook