Profesore, što sve ovo znači za Europsku uniju?
Znači puno manje od onoga što se danas vidi u medijima. Jasno je da je tu riječ o lijevoj radikalizaciji političkog prostora, mogućnosti domino efekta, ali sami dosezi ovakve priče nisu takvi da bi mogli ozbiljnije uzdrmati postojeću strukturu EU.
Novi premijer, čuli smo, najavljuje smanjenje duga i izmjene uvjeta pod kojima je Grčka dobile kredite. Koliko je to realno?
To nije baš posebno realno. Jasno je da u predizborno vrijeme možete davati razna obećanja, ali pitanje je što stvarno možete napraviti. Kad preuzme vlast, vidjet će da je dioptrija bitno drugačija od one koja je bila prije. On nema karte u rukama da se može postaviti ultimativno u pregovoru s europskim institucijama. Malo će drastičnije, malo oštrije, nametati tu priču, i u strahu od radikalizacije političkog prostora izboriti malo bolju poziciju za Grčku, ali to je sve
Cipras položio prisegu: 'Uvijek ću se skrbiti za najviše interese svoje zemlje'
Kada govorimo o politici štednje, koja je razlika između SAD-a i Europe, odnosno - zašto je politika štednje u SAD-u dala rezultate, a i Europi do sada nije?
Odgovor je po mom sudu jednostavan - zbog toga što EU nije država za razliku od SAD-a. EU mora napraviti strukturne reforme na dvije razine; na razini nacionalnih ekonomija i na razini EU, odnosno eurozone. EU će ponovno morati napraviti izbor između dubine i širine integracija. Veliki problem Europske unije je u tome što ona nije dovoljno integrirana. Integracija Unije, financijska i svaka druga bi eliminirala ovakvu vrst problema.
Kako vidite razvoj situacije s Grčkom?
Ona će još dugo ostati bolesnik na jugu EU i to iz mnogih razloga. Najveći su u potpuno krivim potezima grčkih nacionalnih vlada, i to ne znači da okvir EU nije za to donekle zaslužan, no definitivno kako na samoj Europi tako i u Grčkoj, nalazi se unutar vlastitih granica.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook