Srpski ministar rada i socijalne skrbi Aleksandar Vulin izjavio je jučer da je uhićenje mladih koji su prekrili ustaški pozdrav "Za dom spremni" na ploči u Jasenovcu "sramota hrvatske države i nastavak politike zaštite ustaštva i pravdanja zločina".
"Hrvatska je jedina zemlja u Europi u kojoj se antifašisti uhićuju i u kojoj se moraju pravdati zbog suprotstavljanja fašizmu", ocijenio je Vulin u izjavi Tanjugu povodom privođenja predstavnika Inicijative mladih za ljudska prava koji su preko ploče nalijepili svoje pismo članovima HOS-a.
"Suprotstavljeni smo totalitarizmu, fašizmu i nacionalizmu, ma gdje se on pojavio. A pojavio se i u četništvu i pojavio se kao srpski nacionalizam. Tu se također pojavio, ne kao teorija, nego na način da je ostavio ogroman broj spaljenih sela koja i danas gradimo, masovnih grobnica koje i danas iskapamo i unesrećenih žrtava koje i danas brojimo, za kojima i danas tragamo, kojih se s boli i tugom sjećamo", istaknuli su iz Inicijative. Ukazao je kako su mise za Antu Pavelića i ustaški pozdravi postali toliko česti i uobičajeni da ih više nitko i ne osuđuje ili smatra pogrešnim. "Nadam se da će se hrvatska javnost, ali i službena politika povesti za primjerom hrabrih mladih ljudi koji su se usudili suprotstaviti ustaštvu i vrijeđanju uspomene na žrtve ustaškog genocida", istaknuo je Vulin.
Na tu su njegovu izjavu regirali iz Inicijative mladih za ljudska prava, koji su Vulinu uputili otvoreno pismo. Prenosimo ga u cijelosti.
"Poštovani g. Vulin, stigla je do nas Vaša izjava koju ste dali Tanjugu, u vezi s našom akcijom u Jasenovcu i privođenjem na policijski razgovor.
Želimo naglasiti da se s Vama slažemo u ocjeni kako je ovo sramota Hrvatske. Ne ovo naše privođenje na razgovor već sama činjenica da u Jasenovcu, najvećem stratištu u ovom dijelu Europe u nedavnoj prošlosti, takva ploča koju smo prekrili uopće stoji.
Inicijativa mladih za ljudska prava djeluje sukladno progresivnim, demokratskim ustavnim načelima i međunarodnim društvenim standardima koji osuđuju totalitarne, isključive, neslobodne i nasilne ideologije. Ustaška je ideologija bila upravo takva i ona ostaje i danas velika sramota i trajna mrlja na kolektivnoj hrvatskoj savjesti.
Sve što činimo, svaka akcija, svako istraživanje, svaki obrazovni program, svaka inicijativa smjera tome da tu i takve ideologije ostavimo u prošlosti i sjećamo ih se sa sramom i ogromnim ljudskim žaljenjem.
Na vrlo sličan način gledamo i hrvatski nacionalizam. Naime, razliku između nacionalizma i fašizma vidimo više kao formalnu no kao suštinsku. Dok nacionalizam može (s upitnom održivošću) preživljavati u formalno demokratskom institucionalnom uređenju, fašizam dodatno podrazumijeva i nedemokratski, totalitarni ili autoritarni sustav vlasti. Nacionalizam je i dalje isključiva i nasilna ideologija te njegovo suzbijanje vidimo svojom misijom. Uvijek i u svakoj prilici.
Ovo je jedna od tih prilika.
Naime, mi ne stojimo suprotstavljeni ustaštvu i hrvatskom nacionalizmu zbog njihovih specifičnosti, nego zbog obrazaca koji su zajednički svim ovim neprihvatljivim ideologijama. Ovo je principijelna, a ne kontekstualna etička pozicija.
"I jedan i drugi nacionalizam izazvali su toliko patnje da, odete li u bilo koji kafić u bilo kojem gradu ili selu u Hrvatskoj ili Srbiji, kao i u BiH gdje su zločini naša zajednička sramota, gotovo ćete sigurno naići na barem nekoga tko i danas tuguje zbog nasilja izazvanog nacionalističkim ideologijama." Ta principijelna pozicija znači da smo suprotstavljeni totalitarizmu, fašizmu i nacionalizmu, ma gdje se on pojavio. A pojavio se i u četništvu i pojavio se kao srpski nacionalizam. Tu se također pojavio, ne kao teorija, nego na način da je ostavio ogroman broj spaljenih sela koja i danas gradimo, masovnih grobnica koje i danas iskapamo i unesrećenih žrtava koje i danas brojimo, za kojima i danas tragamo, kojih se s boli i tugom sjećamo.
I jedan i drugi nacionalizam izazvali su toliko patnje da, odete li u bilo koji kafić u bilo kojem gradu ili selu u Hrvatskoj ili Srbiji, kao i u BiH gdje su zločini naša zajednička sramota, gotovo ćete sigurno naići na barem nekoga tko i danas tuguje zbog nasilja izazvanog nacionalističkim ideologijama.
Također, ta principijelna pozicija znači, ma koliko puta Vi upozorili na nepravdu prema nama koji se protiv nacionalizma borimo, da Vi i mi nismo i ne možemo biti partneri, ne možemo biti saveznici i ne možemo biti suborci.
Vi ste, g. Vulinu, suprotstavljeni hrvatskom nacionalizmu, ali srpski prodajete svakoga dana obavljanja svoje javne dužnosti. Daleko ste bliži onima koji su ovu ploču postavili i onima koji osnivaju povjerenstva umjesto da ju skinu nego nama koji se nje sramimo i koji se njoj protivimo.
G. Vulin, Vaša je policija pokrenula prekršajni postupak protiv naše kolegice iz Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije ove godine, nakon što je organizirala komemoraciju za žrtve genocida u Srebrenici u Beogradu. Godinama ranije je gonila našu drugu kolegicu koja je zahtijevala da se Mladića izruči na suđenje u Haagu. Od Fonda za humanitarno pravo skrivate dokumentaciju o djelovanju srpskih vojnih i policijskih postrojbi. Nemate tužitelja za ratne zločine. Novinari i novinarke Vas se boje.
Često s kolegama iz Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije, BiH, Kosova i Crne Gore govorimo ‘svatko u svojem dvorištu’.
Naše je dvorište naša sramota. Vaše dvorište je Vaša. Razlika između nas ipak je ogromna. Mi se borimo protiv nacionalizma. Vi prije stava o njegovoj štetnosti pitate čiji je.
Hvala na reakciji, ali Vaša nam podrška ne treba. Treba nam zaokret u politici koju vodite. G. Vulin, jedan nacionalizam hrani drugi. Kontroliramo li jedan, kontrolirat ćemo i drugi. Umjesto da nas štitite i prozivate naše institucije, prozovite svoje. Imate zašto."