Što je to što ženu paralizira da ne prijavljuje nasilje?
Sasvim su različiti faktori od žene do žene. Jedna žena ima materijalni problem, nema dostatno novca da napusti nasilnog partnera. Druga žena ima strahovito jak strah jer joj je bezbroj puta rekao: progutat će te noć, ubit ću te ako se usudiš ostaviti me ili kažeš nekome o tome što ti radim. Nada da će se popraviti na bolje, da je obećao, da je prvi puta u životu plakao, kleknuo i sklopio ruke. Faktor nade je također jako moćan faktor. Vjerski razlozi. U dobru i u zlu. Ne mijemo zaboraviti da je utjecaj Crkve sve jači i jači na sekularnu državu, a žene koje su prakticirajuće vjernice u tom slučaju gube pravo pristupa misi i svetim sakramentima. Jako veliki niz faktora onemogućuju žene u odlasku.
Često ih se ucjenjuje i preko djece što im dodatno oduzima hrabrost da prijave nasilje?
Vrlo, vrlo često se događa ta situacija i kaže se od strane nasilnog partnera: ubit ću djecu, ako me napustiš. Ja vas lijepo pitam biste li vi to riskirali? Ne bi ni jedna žena, niti jedna majka. Da, to je često situacija koju žene proživljavaju.
Ima puno primjera da nasilnik dobije zabranu pristupa žrtvi, a nakon zatvora se vrati doma i njih dvoje budu istom prostoru. Nije li to apsurd?
Naravno da je to apsurd, ali ova država puna je apsurda. Kada primjenjujemo zakone i zakonski okvir koji prvenstveno u duhu zakonodavca treba štititi zapravo ženu i djecu koja su preživjela nasilje, a ne ići na ruku počinitelju i amnestirati ga od ozbiljnih kazni. Da, to je apsurd ali je činjenica da on čak i ne mora biti u zatvoru. On najčešće dobije, možda, ako je žena sretne ruke, zabranu pristupa koju redovito krši i za kršenje te zabrane pristupa, što nije bilo što, to je zapravo sudska sankcija, on ne snosi nikakvu odgovornost.
Nakon svakog nemilog događaja, može se čuti u kvartu: mi smo znali, čuli, nešto se događalo. Je li naše društvo dovoljno educirano da reagira i da pomogne žrtvi nasilja u obitelji?
Apsolutno mislim da je. Svi se educiramo, brat bratu već 30 godina. Ja ne znam dokle će ta edukacija trajati, a da kažemo da smo educirani. Ja tvrdim da jesmo. Drugi par rukava je zbog čega zapravo potpuno krivo ili nedovoljno dobro implementiramo zakone. Zbog čega ljudi, susjedi, prijatelji, rođaci okreću glavu od situacije nasilja u kojem žene i djeca žive. To je za jednu dužu raspravu i emisiju. Večeras za to nemamo vremena. Možemo reći da jesmo educirani. Svi mi znamo, od institucija preko građanina i građanki, što treba činiti u danom momentu ali to ne činimo iz razno raznih razloga.
Koliko su djelotvorne naše institucije u zaštiti žrtava nasilja. Kako tu stojimo u odnosu na druge europske zemlje?
Ne stojimo baš bajno, Hrvatska je država u posljednjih godinu dana dobila nekoliko preporuka ministara Vijeća Europe po pitanju nasilja protiv žena i naravno ni jednu od tih preporuka nije implementirala. I postavlja se pitanje zašto? I bivša vlada, ne samo ova u trajanju od osam mjeseci, već i ona prije nje.
Obiteljsko se nasilje kod nas tretira kao prekršajno djelo.
U najvećem broju slučajeva tretira se kao prekršaj, kao krivo parkirani auto i shodno tome i sankcija je slična. Čak ćete proći jeftinije nego kod krivo parkiranog auta. A u drugim se državama nasilje protiv žena sankcionira, najvećim dijelom,a ponegdje isključivo kroz kazneni zakon. Govorimo o kombinaciji i prekršajnog i kaznenog zakona ovisno o težini situacije, je li nasilje bilo incidentno, večeras ili danas ujutro, a prije toga nikada nije bilo prisutno u toj obitelji. Govorimo o kontinuitetu nasilja kroz 15-ak godina. Dakle tu nije incident u pitanju i to treba kroz kazneni zakon goniti. Mi imamo obje mogućnosti ali u praksi provodimo jednu mogućnost - prekršaj.
Koja je zemlja najbolja?
Minnesota, američka država Minnesota neupitno ej najbolja u zaštiti žena od nasilja.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr