Priča je započela 2003. godine - Vlada Ivice Račana za 505 milijuna dolara mađarskom MOL-u prodala je 25 posto plus jednu dionicu. Na čelu INA-e ostao je predstavnik hrvatske Vlade. 'Striktno smo se pridržavali Zakona o privatizaciji Ine', kazao je tog 17. ožujka 2003. Ivica Račan.
Osam godina kasnije Ljubo Jurčić, ministar gospodarstva u Račanovoj vladi, tvrdi da je prodaja Mađarima bila dobar i zakonski čist posao. 'Prema današnjim procjenama to je i vrijednosno i kvalitativno i u samom aranžmanu jedan od najboljih ugovora koji je sklopljen. Ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi', kaže Jurčić.
2008. godine Mađari su dali javnu ponudu i pokupovali još dionica. Tako se ušlo u drugi, najsporniji dio privatizacije te u sporne izmjene ugovora koje je s Mađarima sklopila Sanaderova Vlada. S njima je MOL 2009. godine, bez većinskog paketa, tj. držeći samo 47,26 posto dionica, dobio upravljačka prava - pet od devet ljudi u Nadzornom odboru i svojeg predsjednika Uprave. 'Nema govora o kadrovima, danas smo se dogovorili o organizacijskoj strukturi', kazao je 31. siječnja 2009. tadašnji potpredsjednik Vlade Damir Polančec.
Jurčić kaže kako čak i ako se dokaže da je za prepuštanje Ine Mađarima Sanader dobio mito, to ipak ne može poništiti službeni ugovor Vlade s MOL-om. 'Ali ovdje će se, ako se dokaže, raditi zapravo o zlouporabi položaja. Da je netko pri sklapanju ugovora koji je zakonski temeljen zlouporabio položaj da ostvari neku privatnu korist', kaže Jurčić.
MOL u svojoj drugoj javnoj ponudi krajem prošle godine nije uspio skupiti 50 posto, a hrvatski regulator tržišta HANFA ga je optužila da je sa strane tajno kupovao po puno većoj cijeni i tako obmanuo ulagače. Za to vrijeme INA opet odlično zarađuje - prošle godine skoro milijardu kuna.