Iako rade bez naknade, u svoje slobodno vrijeme, svi se oni slažu, ništa se ne može mjeriti s osjećajem da si učinio nešto korisno. Povodom Međunarodnog dana mira, organizirali su kampanju 'Hrvatska volontira' s više od 180 akcija diljem zemlje.
Pranje suđa, premještanje namještaja - kućanski poslovi za Anamariju i Josipa najmanji su problem. Kao volonteri zagrebačkog Caritasa redovito obilaze starije i nemoćne. Ali to vrijeme za njih nije bačeno. 'Volim vidjeti da pomažem starijim ljudima, da im vidim osmijeh na licu, da su oni sretni', kaže Josip Rudančić.
Volontiranje je i za Luciju postalo način života. Zbog "viška" slobodnog vremena na to ju je nagovorila majka. Dvije godine poslije i dalje se brine da psi azila u Osijeku imaju svježu vodu, hranu, čiste boksove. 'Ne mogu sad reći ja sam najbolja osoba na svijetu jer dolazim ovdje, ali ja se sama sa sobom osjećam bolje', kaže Lucija Baraban.
>> Prikupljaju hranu i potrepštine za siromašne!
Ovi volonteri dokaz su da novac nije jedino što motivira, odnosno čime se može nagraditi trud i rad. Dobro je što je broj volontera u Hrvatskoj u porastu. Primjerice, samo u Zagrebu njih je više od 9 tisuća.
Da se ništa ne može mjeriti sa zadovoljstvom da su učinili nešto korisno, složit će se i riječki volonteri. U udruzi za terapijsko jahanje Pegaz ipak im nedostaje ljudi. Dobra volja, pozitivan stav, dovoljni su da budete dio ove lijepe priče o pomaganju.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook