Tko se time bavi? Ljudi bez posla. Razgovarali smo s osobama koje se predstavljaju kao Maja i Profesor. Maja je tek diplomirala i pisanjem diplomskih i seminarskih zarađuje za život. Profesor je umirovljeni djelatnik zagrebačkog Sveučilišta. Tako, kaže, namakne koju kunu.
'Ja uglavnom pišem magisterije za ove raznorazne uglednike koji su lijeni to sami analizirati pa im ja to napišem.’ Ne samo da ima onih koji prepisuju i daju drugima da ih napišu, već ima i onih koji falsificiraju diplome.
>> Istražili smo s kojim se fakultetom najlakše zaposliti, a koje izbjegavati
Da to baš i nije toliko rijetko, dokazuju slučajevi poput Zagrebačkog holdinga. Tamo je zbog falsifikata 20-ero djelatnika dobilo otkaz. Na Pagu je primjerice jedna učiteljica radila bez završenog fakulteta. A jedan od poznatijih slučajeva je svakako onaj političara Ante Đapića koji je prepisao magisterij.
Kako ljudi dolaze na takve ideje? Dušan Viro iz Holdinga kaže: ‘Naprosto su ljudi rekli da nisu puno razmišljali i da ih je život natjerao da posegnu za takvim činom jer su bez truda htjeli dobiti nekakve benificije, u pravilu bili su motivirani većim plaćama. Naravno da to, nažalost, govori da živimo u zemlji gdje je moguće i na takav način steći diplomu.’
Zakon naše zemlje, krivotvorenje diploma i svjedodžbi izjednačava s krivotvorenjem osobnih isprava. Kazne predviđene za takva djela su od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Kakve su kazne za prepisivanje na ispitima, kupnju seminarskih i diplomskih radova, a za koje se oglasi nerijetko mogu naći i na samim zgradama fakulteta - puno blaže! Profesor Jović s Fakulteta političkih znanosti, inače i sam žrtva osobe koja je kopirala njegov rad, tvrdi – svake godine naiđe na barem desetak radova koji su prepisani. Kazna – moraju napisati novi!
U nekim drugim zemljama, letjeli bi s fakulteta. No kod nas je još uvijek intelektualno vlasništvo, pa makar njime došli i do titule akademskog građanina, roba kojom se trguje, ponekad čak i vrlo javno!