Cijela obitelj Marka Vrce vezana je uz Alku. Svako sinjsko 'dite' koje dolazi iz tradicionalne sinjske obitelji sanja o tome da bude dio alke. Najveći je san, naravno, dobiti priliku biti kopljanik i tu titulu opravdati. Slavodobitnik alke dobiva dva poklona, novčanu nagradu i dar od predsjednice Republike Hrvatske. No niti jedan od ta dva dara nije ravan velikoj časti kojom se slavodobitnik može dičiti cijelu sljedeću godinu.
Nije tako lako biti dio Alkarskog društva. Svatko tko mu pristupa mora imati dobar ugled u društvu, ne smije biti kažnjavan, a mora znati i jahati i zračiti manirama časnog čovjeka. Iako se u vrijeme priprema svi sudionici Sinjske alke odriču svog slobodnog vremena i gotovo svakodnevno ulažu napore za što bolji rezultat, kopljanika pobjednika ipak treba dotaknuti i sreća. Koliko god kopljanici vježbaju, bez malo sreće, jako je teško s drvenim kopljem dugim 320 centimetara u punom galopu pogoditi u 'sridu' alke koja ima tri centimetra promjera.
U obitelji Marka Vrce vjeruje se u uspjeh. Razgovarali smo i s njegovom suprugom Anđelom, koja je velika potpora Markovoj novoj ulozi. Anđela je također rođena Sinjanka i Alka je nerazdvojivi dio nje.
"Ljubav Sinjanina prema očuvanju te tradicije zasigurno je ta koja je doprinijela da se tradicija održi. Mislim da svatko na neki način doprinosi, bilo kao sudionik ili domaćin. Mladi dečki koji žele biti dio Alke pomažu da se tradicija održi i to je veliko odricanje za sve njih", rekla je Anđela.
Bez obzira na uspjeh kopljanika, važno je znati koliko samo sudjelovanje Sinjaninu znači. Emocije je teško opisati riječima.
"Kad se s gornjeg dijela trkališta počnem spuštati prema dolje, vidim sve te ljude koji su došli, čujem tu glazbu… teško je opisati taj osjećaj", rekao je Marko Vrca.
Na dan Sinjske alke slavi se godišnjica pobjede nad turskim osvajačima u kolovozu 1715. Na taj je dan 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je brojala 60 000 vojnika. Danas se na dan Sinjske alke slavi i više od toga. Čitava populacija tog malog grada Cetinske krajine dokaz su da tradicija može održati. I ne samo održati, već i voljeti. Pomaže njima u tome i čvrsta vjera u Boga i Gospu Sinjsku.