This browser does not support the video element.
'Bojimo se stečaja, svim sredstvima protiv njega, ali nisu radnici krivi, nego uprava i vlasnik', smatra Jozo Stipaničev, iz Sindikata Adriachema. Ova tvornica plastičnih proizvoda i folija nekada se prostirala na golemom zemljištu uz more s pogledom prema Splitu. Zapošljavala je nevjerojatnih tri tisuće radnika i zvala se Jugovinil. Danas su od toga ostale ruševine, a prvi susjedi voljeli bi gledati procvat, ali svjesni su očitog propadanja.
Donji dio stare tvornice, 25 tisuća četvornih metara uz more prodano je tajkunu Enveru Moraliću i do dan danas su to samo napuštene zgrade u raspadu. Gornji dio tvornice Jugovinil država je zadržala, to je postao Adriachem. Od nekadašnjih tri tisuće radnika, ostala su 234 zaposlena, a i njih danas plaća država. Tvornica je posve je ugašena, nema ni struje, a preostalih 234 radnika već dvije godine prima minimalac, dvije tisuće kuna. Radnicima je to malo, a državi puno, i previše.
U dvije godine država je tako radnicima koji ne rade isplatila oko 11 milijuna kuna minimalca. Ipak, radnici mole još jednu šansu. 'To je i sada rečeno, neće oni bacati novac u praznu vreću, mi to razumijemo, ali će se pokušati, ako se napravi kvalitetan poslovni plan, uz razumijevanje vjerovnika, da taj poslovni plan pije vodu', ističe Stipaničev. Ukupna dugovanja Adriachema su oko 150 milijuna kuna. Upravo je oglašen novi, 14. natječaj za prodaju tvrtke, a godinama neuspješno traže pravog kupca. Iako i dalje vjeruju u povratak na tržište, s planom C ozbiljno im prijete im končan stečaj i likvidacija, jer Vlada će, kaže, pomagati samo onima koji imaju jasan program oporavka.