Tim bi zakonom bilo obuhvaćeno oko 115.000 radnika, ili oko 7,6 posto ukupno zaposlenih, koji primaju plaću do 2.500 kuna mjesečno, naglasila je državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva Vera Babić.
I ona i premijer Ivo Sanader ističu kako je povećanje minimalne plaće jedna od mjera za pomoć socijalno ugroženim skupinama, odnosno za poboljšanje socijalnog položaja radnika s najnižim primanjima.
Premijer je prijedlog zakona o minimalnoj plaći do kojeg se došlo suglasjem socijalnih partnera, sindikata i poslodavaca, ocijenio i velikim uspjehom socijalnog partnerstva.
"Trajalo je dugo, ali se isplatilo čekati. (...) Bolje to nego da je Vlada morala intervenirati", kazao je Sanader, podsjećajući da se o predloženom zakonu razgovaralo gotovo dvije godine.
Premijer smatra kako je predloženi zakon do kojeg se došlo zajednički dobar poticaj da se i u nekim drugim važnim temama postigne dogovor socijalnih partnera.
Trenutno je udio najniže plaće u prosječnoj plaći u Hrvatskoj 35 posto, a prema predloženom zakonu od 1. srpnja taj će udio biti 39 posto prosječne hrvatske plaće ostvarene u prošloj godini, što znači i rast minimalne plaće od oko 300 kuna, na 2.747 kuna bruto.
Visina minimalne plaće od sredine iduće i za naredne godine usklađivala bi se s realnim godišnjim rastom BDP-a, odnosno udio minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći uvećavao bi se za postotak realnog rasta BDP-a u prethodnoj godini. Pritom bi se uzimala u obzir prosječna plaća za cijelu prethodnu godinu, a ne kao sada za prvih osam mjeseci prethodne godine.
Za neke radno-intenzivne industrijske grane, kao što su tekstilna, drvno-prerađivačka i kožarsko-obućarska industrija predviđeno je četverogodišnje prijelazno razdoblje u kojem bi se udio minimalne plaće množio s određenim koeficijentom, od 0,94 u prvoj godini do 0,98 u četvrtoj godini.