Ljubica Smilaj dobro zna što je stečaj. On u njezinoj tvrtki traje već sedam godina. Nekada je njezin radni prostor ispunjavao huk šivaćih mašina i žamor švelja, a danas samo sablasni muk. 'Osjećam se prazno, kao i ovaj pogon. 33 godine sam ostavila u ovoj tvornici, ljudi različito doživljavaju to, ali se treba nadati', rekla je Ljubica u suzama. Njezina agonija nažalost nekima tek slijedi. Stečajeva će u recesiji biti sve više. Prošle godine u prvih devet mjeseci bilo ih 617, a ove čak 713. U 2010. očekuje ih se još više.
>> Pevecovi: Iz garaže krenuli, u nju se i vratili
Dodatni je problem što većina hrvatskih stečajeva završava sa prodajom imovine i potpunim prestankom rada. Malo je onih nakon kojih tvrtka stvarno ozdravi. Stručnjaci objašnjavaju da su stečajevi normalna stvar u tržišnoj ekonomiji. 'Neka radna mjesta propadaju, druga se bude i to je normalna stvar, ako je pad BDP-a u Hrvatskoj šest posto onda bi nekom pojednostavljenom logikom i šest posto kompanija trebalo propasti', rekao je Miodrag Šajatović, glavni urednik Lidera. U stečaju prve se najčešće namiruju banke, pa onda radnici, a nakon njih dobavljači i ostali vjerovnici.