Bivše komunističke zemlje centralne Europe razišle su se većinom 1989. godine, ali još uvijek moraju živjeti s imidžom siromašnih i zemalja punih problema, piše Economist. Centralna Europa 20 godina kasnije, ako se u nju zaviri s perspektive 1989., čini se kao predivan san. Cijela je generacija odrasla u slobodi i vladavini prava. Deset je zemalja u međuvremenu pristupilo Europskoj uniji, a još dvije, Hrvatska i Albanija članice su NATO-a. Za sve neriješene i nove probleme s kojima se u ovom trenutku suočava regija, odlučuju birači, a ne vanjski utjecaji. Suci, odvjetnici i policija riješili su se kontrole partije. Sudovi su možda spori, političari potkupljivi, ali nitko ne može računati na to da neće biti kažnjen.
'Grozan primjer'
Velika je iznimka Jugoslavija. 1989. ona je bila je primjer multietičnosti i pluralizma, između centralnog planiranja socijalizma i zapadnog kapitalizma. Još uvijek je primjer, ali grozan primjer. Cijelo desetljeće nitko nije mogao zaustaviti etno-nacionalističke paravojske da stare zamjerke pretvore u krvavu osvetu. U ratovima koji su se odvijali na prostoru Bosne, Hrvatske i Kosova poginulo je 140.000 ljudi, dok su autoritarni političari čistili zemlje od onih koje su smatrali subverzivnima ili manje vrijednim ljudima.
'Jaz će i dalje rasti'
Slobodne cijene, trgovina, tržište rada i privatizacija pokazale su se veoma uspješnima. Slovenija, Češka Slovačka i Estonija, koje se nalaze ispred Hrvatske koristile su dobrobiti stranih investicija, dok je Hrvatska bila u ratu. Sada se čitav niz bivših socijalističkih zemalja po životnom standardu nalazi iza nas, a posebno zemlje bivše Jugoslavije, osim Slovenije. Najbogatija među njima je Crna Gora, u kojoj je BDP po stanovniku, upola manji nego u Hrvatskoj (13.220 dolara), a iznosi 6.510 dolara. Najlošije stoji BiH, u kojoj je BDP 4.080 dolara. Standard će i dalje padati, predviđa The Economist, a jaz između nekadašnjih socijalističkih zemalja i zapadnoeuropskih zemalja i dalje je izražen.