Sastanak održan u Teheranu prvi je u nizu na temu stvaranja plinskog kartela prema zamisli koju je 2007. iznio ajatolah Ali Hamnei, a taj prijedlog je izvor zabrinutost SAD-a i Europske unije koja gotovo polovicu svojih potreba za plinom pokriva uvozom iz Rusije.
Pod ruskom su kontrolom i plinovodi kojima se plin doprema iz središnje Azije i čelnici EU najavili su da će se usprotiviti svakom ruskom planu osnutka plinskog kartela koji bi, strahuje EU, mogao dovesti do rasta cijene plina.
Rusiju Europa već optužuje da se koristi energijom kao oružjem, poglavito u sporu sa susjednom Ukrajinom.
>> Iran plin želi izvoziti u Europu, EU se predomišlja
Tri zemlje s najvećim zalihama prirodnog plin 'ozbiljno će nastaviti raditi na formiranju organizacije zemalja izvoznica plina', rekao je iranski ministar za naftu Gholam Hossein Nozari i najavio nastavak razgovora.
Za razliku od nafte čija se cijena neprestance korigira prema tržišnoj cijeni temeljenoj na ponudi i potražnji, plin se uglavnom prodaje prema ugovorima u kojima su odredbe strogo definirane. To kupcima omogućuje da cijene 'zaključaju' na 25 godina, pa bi i plinski kartel, ako bi bio osnovan, imao malo utjecaja.
Iz podataka koji su procurili iz studije ekonomskih stručnjaka NATO-a 2006. godine, proizlazi da bi Rusija mogla u svoj plinski kartel uključiti Alžir, Katar, Libiju, zemlje središnje Azije i možda Iran. Takav 'plinski OPEC' dodatno bi ojačao rusku polugu moći nad Europom.
SAD je pak zabrinut jer zbog rastuće potražnje i smanjenja isporuka zadnjih godina sve više ovisi o uvozu prirodnog plina.