Slavonci i Baranjci shvatili su da je paljenje slame ili njezino korištenje samo za prehranu stoke rasipanje novca i energije pa su počeli naveliko prodavati i izvoziti svoju slamu.
Našim ratarima je to lijepa prilika za dodatnu zaradu. Primjerice, na hektaru pokošene pšenice mogu zaraditi dodatnih 100 eura. Slama od soje koja ima veću kalorijsku vrijednost još je skuplja. 'Dobijemo još dodatno po hektaru 100 eura plus PDV. To je lijep prihod. Na 50 do 100 hektara tko ima, to su lijepi novci', kaže poljoprivrednik Petar Pranjić.
Nakon žetve pšenice slijedi baliranje slame. Slamu kupuju Mađari, Austrijanci, Slovenci. Oni ju koriste kao pogonsko gorivo u svojim toplanama. Mađari njome pokreću gradsku toplanu. 'Oni se griju isključivo na slamu. To nije nikakav bauk. Sve je po dimenzijama rađeno za ložišta', objašnjava Pranjić.
>> Lavanda se udomaćila na slavonskoj ravnici
Na slamu se grije i baranjski poljoprivrednik Stipan Prčić. Ložište je sam izradio. Sojinom slamom grije kuću od 200 četvornih metara. 'Nama je isplativo zato što imamo svoju soju. Treba nam oko 5 hektara sojine slame da je pobaliramo, donesemo, to je oko 1000 bala i to je nama za jednu godinu dosta. To nas, pošto imamo s čime odraditi, košta 500 kuna', objašnjava Prčić.
Hrvatska slama ovih je dana tražena roba na tržištu Europske unije. Mađari, Slovenci i Austrijanci najveći su kupci. 'Potražnja je golema. Ulaskom u EU stranci su uvelike zainteresirani za naše mase, zelene, otpadne. Nije tu samo slama. Tu je i sječka od naših šuma', objašnjava Pranjić.
Bio-energija je budućnost. No, to je i hrvatska obveza. Za sedam godina 20 posto naše energije mora biti iz obnovljivih izvora. A poljoprivrednik Stipan je vjerojatno jedini Hrvat koji se grije na slamu.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook