Svi se pitamo što se događa s kunom. Od kada je 1993. uvedena kao šok terapija kuna je plivala između 7.30 i 7,50 kn i to je bio sveti cilj guvernera Rohatinskog i HNB-a. Kuna je u ovom trenutku na 7.42 kn. Mnogi građani su danas zabrinuti jer kuna raste.
Zanimljivo je pogledati posljednje dvije godine od kada smo u krizi. 2008. je kuna narasla krajem godine što je očekivano jer tada nedostaje deviza. 2009. najveća kriza je bila početkom godine kada je HNB intervenirao te ponovno imamo rast eura krajem godine. Ove godine od kraja ljeta euro lagano raste ali središnja banka ima još nekoliko instrumenata koje može iskoristiti da euro ne ode na 7.50 kn što je psihološka granica koju je poslije teže braniti.
1993. je provedena šok terapija uvođenjem kune i od tada HNB pazi da kuna ne ojača ili ne o slabi. HNB je u ovoj godini intervenirao sa 480 milijuna eura da kuna ne bi oslabila. Devizne rezerve pomoću kojih HNB pokušava sačuvati ovaj sustav sada iznose 11,9 milijardi eura i to je najbolji dio ove priče. A guverner Rohatinski je jednom rekao da treba osigurati milijardu eura za upravo ovakve stvari, da nam euro ne bi ojačao.
Devalvacijom bi proizvodi i radna snaga bili konkurentniji
Koji su argumenti onih koji zagovaraju devalvaciju kune? To su skupine ekonomista i izvoznika koji smatraju da bi devalvacija od 10 posto dovela do nekakvog iskoraka. Oni smatraju da je od 1993. Do danas realno da se za jedan euro treba dati od 9 do 10 kuna jer se tu računa inflacija. S druge strane da su naši proizvodi u ovom trenutku preskupi i ne mogu konkurirati u inozemstvu, te da smo dovedeni u situaciju da se uvozi 'bofl' koji je profitirao.
Oni također smatraju da bi središnja banka u suradnji s vladom trebala ukinuti deviznu klauzulu. Na taj način bi mnogi građani bili oslobođen onog vezivanja kredita uz euro. Slično je učinila Mađarska ali je tamo mađarska Vlada osigurala par stotina milijuna funti središnje banke da se kreditiraju banke koje su na taj način izgubila sredstva.
Oni koji su za devalvaciju kune, smatraju da bi se tako dugoročno osigurao izvoz, ulazi euro na taj način u Hrvatsku i osigurava se stabilnost. Mnogi proizvodi bili bi konkurentni i mogli bi se izvoziti. Po njima je jako važno i to da bi s devalvacijom kune hrvatska radna snaga bila jeftinija i time konkurentnija i bili bi zemlja bolja za investicije.
Uz devalvaciju rate kredita bi porasle i nekoliko tisuća kuna
No, čini se da je puno više protivnika devalvacije kune. S devalvacijom bi dobili manje plaće, manje mirovine i porasli bi troškovi života. Uz devalvaciju u Hrvatskoj bi odmah zatim došlo i do rasta rata kredita. Svaki kredit je vezan uz euro. Uz devalvaciju od 10 posto rata kredita bi porasla i do nekoliko tisuća kuna. Sve je više rizičnih kredita, banke svaki dan dobivaju po 50 novih zahtjeva građana koji više ne mogu vraćati kredite.
Hrvatska je takva zemlja da bi uz devalvaciju automatski došlo do rasta inflacije. Vanjski dug bi se odmah povećao, on je u ovom trenutku 45 milijardi eura. Za devalvaciju od 10 posto to je 4,5 milijardi eura i možda bi država bila u nemogućnosti servisirati vanjski dug. Dogodila bi se i ekonomska depresija te bi se dugo izvlačili iz krize. Izvoz nije spas, cijeli niz instrumenata se mora napraviti. Moramo povećati proizvodnju i ljude vratiti u pogone, tako da bi priču o devalvaciji trebalo zaboraviti. Bavimo se biznisom.