Iako ne na prvi pogled ne čini tako stručnjaci tvrde da su cijene doista niže i do 20 posto, točnije ističu od 10 posto u elitnijim dijelovima gradova do 20 posto na dijelovima u kojima se dogodila hiperprodukcija stanova.
Činjenica je da su mnogi novoizgrađeni stanovi zbog krize ostali bez vlasnika. Procjenjuje se da je samo u Zagrebu od 11-13.000 neprodanih stanova. Za cijelu Hrvatsku teško je uopće procijeniti. I dok u kontinentalnom dijelu cijena jest povoljnija u odnosu na recimo 2007. godinu, gradovi uz obalu još ne spuštaju 'napuhane cifre' iako većina itekako na njima zarađuje. 'Nekima ne daju banke da idu niže zato što su to neki minimumi pod kojima su kreditirani. Jednostavno ne mogu izvući ono što je uloženo. Neki još uvijek računaju na to da će se tržište oporaviti, da će cijene ići gore, a neki se još nisu susreli s realnošću - ako ne mogu postići cijenu za koju su se odlučili, ne žele prodati stan, a ima dio ljudi koji su, s obzirom na situaciju, cijenu korigirati. U osnovi se cijena dogovara na licu mjesta, postoji razlika između tražene i dobijene cijene. Ovisi o hitnosti i načinu plaćanja', pojasnio je Boro Vujović iz agencija za nekretnine.
Čini se kako u ovom razdoblju cjenkanje igra bitnu ulogu. Cijena gotovo uvijek ide niže od one početne. No, zanimljivo je da točne statistike broja neprodanih stanova na našem tržištu - nema. Agencije su tek najavile sudjelovanje u analizama i prikupljanju podataka, a za sada su svi podaci u nadležnosti Porezne uprave i Ureda za statistiku. I dok nas građevinari bombardiraju ponudom, od prodaje bi veliku korist imala i država. Jer svaki prodani stan donosi novac i u državnu blagajnu.