Tvrtka koju vodi ući će u hrvatsku modernu povijest kao prva privatna kompanija koja će preuzeti veliko državno brodogradilište. Samoborci će ovih dana i formalno preuzeti ponos dalmatinske brodograditeljske tradicije, Brodosplit. Vladina odluka da se baš DIV-u povjeri važan posao od kojeg ovisi opstanak brodogradnje i puno radnih mjesta veliko je priznanje za ovu tvrtku.
No oni su ga itekako zaslužili. Čime, pitate se. Svojim rezultatima pod broj jedan. Također s besprijekornim komunikacijskim manirima njihovih čelnika, čija je pojava u kaljuži svakodnevnog hrvatskog bahatluka osvježavajuća kao civilizacijski dašak svježeg proljetnog povjetarca. Dakle novi vlasnik Brodosplita najbolji je primjer kako se pošteno razvija biznis. Pisanje o njima jedna je od rijetkih ekonomskih tema koje su pozitive i daju nadu. Zato sam im odlučio i posvetiti kolumnu. Nitko im u privatizaciji ništa nije poklonio. Posao prodaje vijaka su razvijali malo po malo. Pametno su vodili biznis, pazili na radnike kao najveću vrijednost, razvijali se bez državnog novca i polako u svijetu stjecali povjerenje kupaca.
Tvrtka je velika onoliko koliko zarađuje, koliko brzo raste i koliko je cijene u svijetu. U takvom uspoređivanju DIV je za Brodosplit gorostas. Dok su tvrtke u krizi propadale, oni su u recesijskim godinama rasli. Na dobrom su putu da postanu europski lider u proizvodnji vijaka. Robu im naručuju Nijemci, Francuzi, Austrijanci i mnogi drugi. Kao news reporter nagledao sam se svakavih sugovornika. Kakav je čovjek, 'nanjušim' već preko telefona, a kad ga vidim, već znam sve. Kada bi svojim sugovornicima davao rejtinge, direktor DIV-a Darko Pappo sigurno bi dobio AAA plus. Čovjek zna posao, komunikacija mu je na razini, uvijek je dostupan za komenatar čak i kad je tema politički osjetljiva. Posve normalan lik neopterećen viđenjem samog sebe. Vidi se da nije jedan od onih kojem je u interesu samo biti pred kamerama da ga se vidi. Motiv mu je naravno da svoju tvrtku predstavlja u najboljem mogućem svjetlu dajući objektivne ocjene poteza Vlade koji se tiču biznisa. Što je samo po sebi najbolji mogući PR. Brodosplit može biti presretan što će ih u privatnoj budućnosti voditi ova tvrtka koja se obvezala da će u sanaciju škvera uložiti 2,1 milijardu kuna.
No u Splitu nisu zadovoljni. Sindikat Brodosplita tvrdi da DIV nije ozbiljna tvrtka. Na temelju čega, sam bog zna. Uglavnom oni su protiv toga da ih privatizira jedna od najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj po rastu i brzini širenja. Uvjereni su da DIV nema dovoljno novca da sudjeluje sa svojih 40 posto u procesu restrukturiranja. Međutim, vjerojatno nisu svjesni da novac za Samoborce neće biti problem. Štoviše, banke će se u poplavi loših dužnika još i potući koja će takvoj kompaniji posuditi novac. Sindikati još tvrde da je još bivša vlast namještala DIV-u natječaj.
Vjerojatno nisu gledali Dnevnik Nove TV u kojem je šef DIV-a o toj istoj Vladi govorio vrlo kritički kada je često upozoravao da ne poduzimaju potrebne reforme. Također da je Kosoričina ekipa bilo koga politički privilegirala, Milanović ga nikad ne bi prihvatio kao partnera u jednom od najozbiljnijih poslova. Motiv radnika očito je da i dalje budu na državnoj skrbi i da svi zadrže posao. Netko naivan to bi još i prihvatio kao argumet. No, ta priča ne drži vodu. Jer vrijeme državnog zaduživanja za saniranje gubitaša je gotovo. Brodosplit nema alternativu. Biti protiv toga da se taj škver privatizira, znači biti za njegov kraj. Za likvidaciju. Jer tvrtka koja samo gomila gubitke jednostavno ne može opstati. Otpor sindikata Brodosplita prema privatizaciji je iracionalan.
Da su državni menadžeri dobro vodili Brodosplit, da su zarađivali, ja ovo ne bih pisao. No reći da taj škver koji grca u golemim gubicima ne može kupiti tvrtka koja je manja od njih također je suludo. Tvrtka je velika onoliko koliko zarađuje, koliko brzo raste i koliko je cijene u svijetu. U takvom uspoređivanju DIV je za Brodosplit gorostas. Oni koji će mi zamjeriti što veličam konkretnu privatnu tvrtku unaprijed će od mene dobiti odgovor. Mene DIV kao DIV uopće ne zanima. Od njih nemam ništa. Ako nešto zgriješe, prvi ću ih 'izubijati' tekstom. Ono što me zanima i zbog čega sam sretan je činjenica da ovakve tvrtke u Hrvatskoj postoje. Lukač d.o.o, Eurocable, Vivera i mnoge druge...sve su to tvrtke koje generiraju rast. Zapošljavaju ljude i daju nadu da se i u ovoj zemlji posao može voditi na najvišem nivou.
Nivou koji nas vodi naprijed. Prema boljem životu. U tom smjeru duboko se nadam Samoborci će povući splitski škver. Nažalost neki od radnika Brodosplita kao i ostalih škverova bit će višak. Dobit će otpremnine i svoju će budućnost tražiti drugdje ili će otići u zasluženu mirovinu. A oni koji ostanu raditi, imaju šansu za napredak i rast plaća. Jer pravi uspješni privatnici nagrađuju uspješne djelatnike jer ih žele zadržati i učiniti zadovoljnima kako bi ovi svojoj tvrtki davali još više. To je ciklus napretka zbog kojeg je biznis sjajan. Kada se ispravno radi život čini boljim i bogatijim. I za vlasnike, i za menadžere, i za radnike. I za državu.