U članku časopisa 'Journal of the American Dietetic Association' gdje se raspravljalo o ovoj dilemi u nastavku definicije se navodi kako ona ne uključuje samo rajčicu, već primjerice i krastavce.
Vjerovali ili ne sve je započelo još u SAD-u gdje je upravo ova rasprava stigla pred najviši američki sud. Naime, jedan se uvoznik žalio sudu tvrdeći da je rajčica voće te da ne treba platiti carinu, jer je u ono doba uvezeno voće bilo oslobođeno nameta. Slučaj se otegnuo, a sud je dobro provjerio sve botaničke i lingvističke posljedice odluke i zaključio: rajčica je povrće!
Odluka suda iz 1887.godine je glasila: ''Botanički gledano, rajčica je voće, ali u svakodnevnom govoru i upotrebi kod trgovaca ili kupaca, rajčica je kao i krastavac, povrće koje se uzgaja u vrtovima i koje se jede sirovo ili kuhano, i poput krumpira, salate ili mrkve, obično se servira kao posebno jelo ili dio nekog jela, a ne kao voće, koje se obično servira za desert.'
Rajčica je u Europu stigla iz Srednje Amerike
Dugo se mislilo kako je sok od rajčice otrovan, tako da je ipak bilo problema u počecima upotrebe rajčice u gastronomiji. Tek kada se otklonila svaka sumnja u njezinu otrovnost, rajčica je na velika vrata ušla u sve kuhinje svijeta!
Danas je naprosto teško zamisliti kakva je bila mediteranska kuhinja bez rajčice!? Ta povrtnica se u potpunosti uklopila u znana jela i neki kažu, unijela je upravo onaj dio koji je nedostajao i po kojem danas prepoznajemo 'mediteran'. Kada bi danas izbacili rajčicu iz mnoštva poznatih tradicionalnih jela u koje ide rajčica - što biste dobili?
U povijesnoj knjizi talijanskih recepata, 'Lo Scalco alla Moderna', Antonia latinia iz XVII stoljeća prvi se puta objavljuje recept za umak od rajčica koji je preživio do danas. Umak se sastoji od sitno narezanog luka, češnjaka, peršina, soli i papra, ulja, vinskog octa i naravno oguljenih nasjeckanih rajčica.