Nakon čokolade s tartufima i bijelih jagoda s okusom ananasa, više nas ništa ne može iznenaditi, pa tako ni češnjak crne boje. Usto, ‘bijeli crni luk’ ne ostavlja neugodan zadah nakon što ga konzumiramo, što je vjerojatno najdragocjenija osobina ove kulinarske novotarije. Jer, većinu ljubitelja češnjaka uživanje u njemu sprečava upravo neugodan zadah.
No, nažalost na kušanje ćemo morati malo pričekati, jer se zasada može naći samo u trgovinama u Tajlandu I Koreji. No, češnjak je privatnim kanalima prešao Pacifik, a onda i Atlantik, te su za njim poludjeli američki i britanski kuhari te ga čuvaju kao suho zlato, dok ne dođe na police trgovina. Crni češnjak plod je eksperimenta, no ne genetskog, nego fermentacije standarnih glavica luka na visokoj temperaturi u toku mjesec dana. Rezultat takvog procesa je luk koji je izvana bijel, na kakav smo i navikli, no kada ogulimo koru, pokaže se crni plod.
Azijci ga koriste kao dodatak raznolikim jelima, u koje se inače stavlja i običan češnjak, budući da su istog, jakog i intenzivnog okusa. Usto, često ga upotrebaljavaju za neka pića i koktele. Britanski i američki kulinarski virtuozi tek su u fazi isprobavanja crnog češnjaka, koji zbog svoje boje doprinosi vizualnom dojmu djela, što u restoranima nije nebitna činjenica.