Donosimo vam ispovijest jedne od njih. Iako je potražila pomoć i maknula se od nasilnika, njezine muke još i danas traju. Marija je bila 11 godina u braku. Suprug ju je prvi put udario nakon šest godina braka. Nakon toga, udarci su postali dio njezine svakodnevice. 'Vezao me za radijatore, pokazivao mi je kako je na Golom otoku, kako je u samici, preko zime tjerao me da spavam gola na balkonu, pa sam dobivala smrzotine i zbog toga danas nemam osjeta u prstima', ispričala nam je Marija.
Razlog za udarac, nasilni bi suprug, kaže, uvijek pronašao. 'Pa to je bilo zbog toga što je ručak bio u 2.05, a ne u 2 sata. Što je 15 majci bilo čisto u ormaru, a 16-ta koju bi on obukao bila u veš mašini. Znači, razlog se uvijek našao', objasnila je zlostavljana žena. Zbog straha i djece, godinama je trpjela fizičko nasilje. 'Nisam u mjestu imala nikoga, nezaposlena, bez primanja. Stalno njegovo omalovažavanje da ništa ne vrijedim, da bi bila u kontejneru da njega nema. To jednostavno ubije sve u vama, osjećaj da vrijedite nešto kao osoba', naglasila je.
'Nemam više nikakvu budućnost'
A onda je završila u bolnici zbog iščašenja vrata i lijevog ramena koje je zadobila od silnih udaraca. Kap je prelila čašu i Marija je potražila pomoć, a suprug joj je odmah uzvratio prijetnjama. 'Rekao mi je da imam 24 sata života, da će mi se napit krvi, da će me ubit, da imam tri izbora u životu: grob, zatvor ili invalidska kolica', prepričala nam je prijetnje vidno potresena Marija. Tada slijedi prava agonija. Suprug je optužuje da je narkomanka i dilerica, te da je seksualno zlostavljala njihova maloljetnog sina. Završila je u Remetincu, no ubrzo biva puštena. Nakon niza testiranja na droge i alkohol, koji su bili negativni, optužba je odbačena. I sina su pregledali, za kojeg se utvrdilo da je sve u redu.
'On je rekao da njega mama voli, ali da je morala otići zato što je tata lupa glavom u zid, da je sve bilo krvavo i da je morao krečiti', nastavila je šokantnu priču Marija. Prijetnje i strah da će ju suprug pronaći, traju i danas. Djeca žive s njim, a Marija ih ne viđa. Zna da je za to prekasno. 'Sve što im mogu reći da sa prvim podizanjem ruke ostave sve, bez obzira koliko to njima značilo, vrijedilo ili mislilo da će biti bolje, mislim da neće. Jer nitko nema pravo i nije vrijedan toga da vas netko gazi, ponižava, da vas vrijeđa, da vas omalovažava i na kraju da dođete na ovo na što sam ja danas došla, niti imam djecu, niti imam život, niti imam zdravlje, niti imam bilo kakvu budućnost', zaključila je nesretna Marija.