Ibrahim Jušić osuđen je zbog kršenja odredaba Ženevske konvencije o postupanju s civlima u ratno vrijeme. Sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Ike Šarić utvrdilo je da je osobno i davanjem naredaba odgovoran za nezakonito zatvaranje u logore građana iz zapadne Bosne, oko Velike Kladuše, koje su vlasti u tzv. APZB držale protivnicima autonomije.
Osuđen je za nečovječno postupanje prema zatvorenicima, premlaćivanja, ponižavanja, prisiljavanja na međusobne tučnjave i druge vrste mučenja.
Sutkinja Šarić navela je u obrazloženju presude da je Ibrahim Jušić počinio teško kažnjivo djelo prema dotadašnjim sugrađanima i sunarodnicima te zaslužuje iznimnan društveni prijekor.
Nije dokazano da je Jurišić sudjelovao u organizaciji sabirnih logora
Zlatko Jušić oslobođen je krivnje jer nije dokazano da je sudjelovao u organizaciji sabirnih logora ni u donošenju odluka u Vladi APZB koje se odnose na zatvaranje civila, kako je u optužnici tvrdilo Županijsko državno odvjetništvo.
Sutkinja Ika Šarić ustvrdila je da dužnost koju je tada obnašao ne mora značiti i da je podupirao sve zamisli tadašnjeg predsjednika tzv. APZB Fikreta Abdića, koji je naredio zatvaranje svih onih koji se nisu slagali s proglašenjem APZB.
U obrazloženju presude sutkinja Šarić je rekla da je APZB proglašena nezakonito i u suprotnosti s Ustavom BiH, a sukob je na tom području izbio između pripadnika samoproglašenih oružanih snaga APZB i legalne Armije BiH koja se u to vrijeme borila sa Srbima agresorima.
Presuda je izrečena pred punim prostorom za javnost u kojem je bilo nekoliko desetaka mještana sa šireg područja Velike Kladuše. Sudski postupak nad dvojicom optuženika za ratni zločin počinjen u BiH vodio se na riječkome Županijskom sudu jer je riječ o hrvatskim državljanima s prebivalištem u Rijeci pa je bosanskohercegovačko pravosuđe slučaj prepustilo hrvatskom pravosuđu.