Lijevo mu je stopalo jučer amputirano u Klinici za traumatologiju.
– Tata, bio sam na operaciji! Malo me drmnul tramvaj – nazvao je Marko jučer rano ujutro oca Josipa pokušavajući ublažiti tragediju. No, kad je otac u bolničkom krevetu ugledao sina, skoro se onesvijestio.
– Pomislio sam da je riječ o lakšoj ozljedi, no kad sam došao u bolnicu i kad mi je Marko rekao da će cijeli život nositi protezu, oboje smo briznuli u plač. Govorio sam mu da će sve biti u redu i milovao ga po glavi. Bili smo pet minuta skupa i, iako ništa nije rekao, znam da ga najviše boli što će nogomet odsad moći samo gledati – u šoku je ispričao otac Josip, dok je majka Zlata, očiju punih suza, stajala i šutjela.
Marko je, kažu njegovi roditelji, jako osjećajan dečko, bio je odličan učenik i dvanaest je godina trenirao nogomet.
Kobne subote Marko je s dvojicom prijatelja bio u kafiću Roko na Savi. Nakon što su popili nekoliko piva i pojeli burek, noćnim tramvajem broj 31 krenuli su kući. Na raskrižju kod tržnice u Utrini tramvaj je stao na semaforu, a Marko se, misleći da su na stajalištu, uhvatio za šipku iznad glave i akrobatski izbacio noge kroz prozor tramvaja.
No tad je tramvaj krenuo. Marko se vješto preokrenuo i uhvatio za rub prozora, ali tijelo i noge su mu ostali visjeti izvan vozila. Budući da je visok 186 centimetara, noge su mu dodirnule pod, a tramvajski kotači zahvatili lijevo stopalo. Marko je ispao iz tramvaja. Iako je vozilo bilo puno putnika, nitko nije reagirao.
Tramvaj je nastavio voziti. Prijatelji su na idućem stajalištu izašli, potrčali do Marka i podvezali mu nogu. Upravo u tom trenutku prolazila su i kola Hitne pomoći koja su mladići zaustavili.