U utorak je Horvatinčić iznio svoju obranu, a saslušano je i pet pomorskih vještaka.
"Išao sam tog ljeta pet dana na godišnji odmor. Bio sam cijeli dan na brodu na suncu, a bilo je dosta sparno. Kao iskusni mornar koji plovi 25 godina, bio sam na timunu i vozio od tri do pet milja na sat dok se nisam udaljio od obale. Izglisirao sam na nekih 16,17 milja na sat, a na 25 milja na sat uključio sam autopilot. Sjedio sam na povišenom sjedalu i promatrao po moru, sve do jednog trenutka kad sam čuo nekakvu čudnu grmljavinu. Iza toga se dogodilo to što se dogodilo. Zadnji put kad sam vidio jedrilicu stradalih Talijana bila je 400 metara ispred mene i od tad se ničega ne sjećam", rekao je Horvatinčić iznoseći obranu.
Dodao je da je odmah zvao broj 092 i to desetak puta no od šoka je zaboravio da se taj broj za hitne slučajeve više ne koristi.
Rekao je i da je zatim zvao dosta svojih prijatelja kojima je rekao da zovu policiju i Hitnu pomoć.
"Nije mi bila nikakva namjera sačuvati svoj brod u koje je ulazilo more i uz pomoć Nijemca koji je došao gumenjakom do nas nasukao sam ga na obližnjem otoku. Nijemac mi je i rekao da se Talijanima na jedrilici ne može više pomoći. Ubrzo je stigla pomorska policija, dali su mi dreger za alkohol koji je pokazao nula. I inače sam antialkoholičar. Pio sam samo neke lijekove za alergije, između ostalog i klaretin. Da nisam pao u nesvijest, nikakva se nesreća ne bi dogodila", uvjeravao je Horvatinčić, piše Šibenik IN.
Opisao je i svoje zdravstveno stanje, rekavši kako je prebolio rak kostiju te da mu je dijagnosticiran i rak želuca. Napomenuo je kako je i prije nesreće već jednom izgubio svijest zbog iscrpljenosti.
"I ovaj put izražavam duboku sućut djeci poginulih Talijana. U pritvoru nakon nesreće od šoka nisam spavao 30 dana i noći. Išao sam psihijatrima i liječnicima, imam velike probleme s kralježnicom, ustanovljena min je sinkopa, a injekcije dobivam u vrat i glavu. Od stresa sam dobio i tumor želuca. Užasno me žalosti kad po medijima o meni govore kao o bezosjećajnoj osobi, filantropija je ugrađena u meni. Bog me poslao na zemlju da pomažem ljudima. Uplatio sam nekoliko milijun kuna u zakladu Ana Rukavina. Obnovio sam kuću našeg nobelovca Lavoslava Ružičke. Pomažem velikom broju ljudi, spajam ih s liječnicima, plaćam im liječenja. Bio sam na groblju stradalih Talijana i stalno za njih uplaćujem mise. Nazvao sam njihovog sina, ali on mi je zaklopio slušalicu. Napisao sam mu pismo, u kojem se obvezujem pomagati mu do kraja života. Međutim, do nikakve nagodbe nije došlo. Samo im je moje osiguranje isplatilo odštetu, ali poslovna je tajna koliku", zaključio je Horvatinčić.
Opunomoćenik djece poginulih Talijana odvjetnik Ognjen Frangeš rekao je kako im Horvatinčić nikada nije dao ni lipe.
Čitanje završne riječi za 8. ožujka u 11 sati na Općinskom sudu u Šibeniku.