Nakon otkrića počela je jedna od najvećih policijsko-medijskih hajki u povijesti. Stvoren je slučaj 'bostonskog davitelja', jednog od najvećih misterija kriminalistike nakon Jacka Trbosjeka. FBI-evi profileri tada su i utemeljili pojam 'serijskog ubojice'. Policija nakon opsežne istrage nije imala nikoga. Tada se pojavio izvjesni Albert De Salvo, 29-godišnji štićenik jedne duševne bolnice. Kazao je da je on počinio sva ta ubojstva i još 300 drugih seksualnih delikata. Policija se usredotočila na njegovo priznanje, a tijekom suđenja za druge seksualne napade rečeno je da je De Salvo bostonski davitelj. Nakon toga, novih davljenja više nije bilo. De Salvo je osuđen na doživotni zatvor, a kad se putem svog odvjetnika nakon 14 godina odlučio obratiti javnosti, pronađen je mrtav u svojoj ćeliji. Prema priopćenju zatvorske uprave ubila su ga tri zatvorenika.
Šokantni rezultati vještačenja
Šlogar je osumnjičenik kakve viđamo po američkim filmovima. Onima u kojima FBI podmetne oružje pomno traženom beskućniku idealnog profila Razvojem forenzičke znanosti, početkom devedesetih, eksperte su iznajmile obitelji De Salvo i Sullivan. 19-godišnja Mary Sullivan bila je posljednja žrtva bostonskog davitelja, u službenoj verziji Alberta De Salve. Forenzičari su ekshumirali oba tijela, a njihovo vještačenje bila je prava bomba! Mary Sullivan nije zadavljena rukama, kako je to De Salvo bostonskim istražiteljima 'priznao', već najlonskom čarapom. Na njezinu je tijelu pronađen DNK jedne ili više osoba - od kojih niti jedan uzorak nije podržao DNK Alberta De Salve! Psihički neuravnotežen mladić, čini se, priznao je nešto što vjerojatno nije počinio! Zašto, u čije ime, kome je De Salvo izgledao kao idealan 'profil' krivca za serijski zločin? Je li zato dobio novac? Sve to ostaju samo hipotetska pitanja jer 47 godina star slučaj i dalje nije razriješen. Motiv nije definiran, Svjedoka nema. Tko je dakle bio 'bostonski davitelj'? Tko zna, možda netko čije lice dobro poznajemo iz priča o američkom establishmentu...
Priča o skitnici ubojici odmah je 'dogmatski začavlana'
Slučaj De Salvo bio mi je prva asocijacija kad je za ubojstvo Ivane Hodak optužen beskućnik Mladen Šlogar zvan Žila. Priča o misteriju bostonskog davitelja bila mi je prva misao u ponedjeljak kad sam Šlogara vidjela u sudnici na početku suđenja. Svakako da se slučaj De Salvo i Šlogar ne mogu uspoređivati po detaljima, ali su gotovo isti po onom velikom okviru, načinu na koji su predstavljeni javnosti - sa svim rupama koje sadrže. Dunja Pavliček koja zastupa optužnicu (zastupala je i onu protiv tzv. zločinačke organizacije i zbog toga prolazila kroz neviđen medijski linč organiziranog kriminala i njegovih glasnogovornika) doimala se kao da i sama ne vjeruje u ono sto čita iz optužnice. Priča o skitnici u čijem je sjeniku pronađen pištolj kojim je pokojna Ivana ubijena odmah je po njegovu uhićenju 'dogmatski začavlana'. Kao motiv je postavljena osveta prema Ivaninu ocu koji mu prije 14 godina nije osigurao neki obećan posao. Šlogar je ubojstvo priznao, javno mu je izrečena pravomoćna presuda, proglašen je neubrojivim monstrumom. MUP-ova 'objavljena istina' stupila je na snagu. Puna rupa koje se kose sa svakim prosječnim iskustvom, knjiškim primjerima iz kriminalističke obvezne literature i ponajprije sa zdravim razumom.
Policijska priča puna je rupa
Tome unatoč, policija slučaj smatra riješenim i bilo kakvu dodatnu obradu oko Ivanina ubojstva ne provodi. A morat će jer je njihova priča puna pitanja koja traže odgovore. Jesu li povezali zbog čega je Šlogar postao beskućnik početkom kolovoza prošle godine - baš u vrijeme kad je pokojnica počela ljubavnu vezu s poznatim odvjetnikom. Jesu li provjeravali moguću poveznicu između naslovnog teksta u Nacionalu krajem kolovoza, ubojstva Ivane Hodak i potom ubojstva Ive Pukanića? Kako su slučaj mogli smatrati zatvorenim bez vještačenja tragova s mjesta zločina poput otisaka prstiju, vlakana kose i ostalih tragova koje je jedan beskućnik u dronjcima nužno morao ostaviti. Kako to da očevici nisu zapazili da čovjek u ritama istrčava iz zgrade elitnog kvarta? Gdje je Šlogar bio do 4. prosinca kad ga je slučajno zaustavila policija? Zašto ga brani civilist bez kaznenog iskustva? Otkud Šlogaru novac za plaćanje odvjetnika? Ivanin otac, odvjetnik Zvonimir Hodak, tvrdi se, bio je Šlogarova fikcija, netko koga je proglasio 'krivim' za svoje beskućništvo. Tko onda može jamčiti da i Šlogarovo priznavanje zločina nije isto tako fikcija! Tim više što je na početku suđenja svoje priznanje ZAPRAVO POVUKAO! Je li mu odjeća bila pozitivna na barut? I jedno od možda najintrigantnijih pitanja - tko je Žilu prije rata zaposlio u JNA i s kim je u toj strukturi i do kada komunicirao? To je pitanje na kojem će i tužitelj i sud, ukoliko nemaju 'specijalni zadatak' morati inzistirati. Zašto?
Ništa o Šlogaru ne može se provjeriti
Zato jer je motiv ubojstva već davno i jako poljuljan i zato jer Ivana Hodak nije ubijena na način na koji pucaju osobe koje ubijaju iz strasti. Ona nije ubijena na način na koji ubija beskućnik u afektu starom 14 godina. Ona je ubijena u maniri prave mafijaške egzekucije, s 2 metka u glavu i na kućnome pragu. Hladnokrvno i precizno, a ne ostrašćeno s nasumičnim rešetanjem svim mecima iz spremnika. Dakle ako je Šlogar, precizno, s 2 pogotka doista ubio Ivanu, onda policija, obavještajci i tužitelj imaju velik problem. U tom slučaju postoji velika sumnja da je za nekoga ubijao i prije! Mladen Šlogar, čovjek je bez rodbine, prijatelja, susjeda, suradnika, čovjek vrlo 'siromašne' prošlosti. Mi novinari i javnost dakle nemamo gdje zatražiti korektivno mišljenje, raspitati se o Šlogaru. Što god policija ili tužitelji o njemu kažu, mi nemamo gdje to provjeriti. Šlogar je njihov optuženik iz snova. O njegovu krimenu mogu govoriti što žele, jer ništa nigdje nije moguće provjeriti. Nema nikoga tko će to opovrgnuti.
Osumnjičenik iz američkih filmova
Šlogar je osumnjičenik kakve viđamo po američkim filmovima. Onima u kojima FBI podmetne oružje pomno traženom beskućniku idealnog profila, a kad se ovaj otrijezni nakon pijana sna na uličnom odlagalištu otpada, agenti mu kažu: 'Ti si ubio Johna Leea'. Ako je beskućnik još k tome posrnuli marinac, on odmah prizna...Jer trijezan dobro poznaje sustav za koji je radio i po potrebi ubijao. Pa zna da će 'priznanjem na mah' kupiti vrijeme...
>> Arhiva