Prema presudi Županijskog suda u Rijeci bivši predsjednik Uprave i bivši član Uprave Riječke banke Ivan Štokić i Borislav Perožić, bivši direktor Direkcije deviznih sredstava Milojko Tankosić i bivše voditeljice Odjela deviznih poslova Mirta Vlah i Snježana Podobnik oslobođene su od optužbe da su Nodilu pomagali pri počinjenju kaznenog djela, odnosno sklapanju štetnih ugovora i krivotvorenju isprava.
Štokić i Perožić oslobođeni su i od optužbe da su zloupotrijebili položaj i ovlasti tako da su prikrivali gubitke kako bi primili nagrade za uspješno poslovanje.
Nodilu je za sklapanje štetnih ugovora izrečena maksimalna kazna od 5 godina zatvora, a za krivotvorenje isprava kazna od 3 godine zatvora, odnosno cjelovita kazna zatvora od 6 godina i 6 mjeseci.
Budući da je tijekom istrage proveo šest mjeseci u pritvoru, taj će mu boravak biti uračunat u odsluženje kazne. Oslobođen je plaćanja sudskih troškova jer je nezaposlen.
Osim toga, sud mu je izrekao zabranu obavljanja poslova deviznog dilera i trgovanja na deviznom tržištu u trajanju od 5 godina.
Erste banci, koja je pravni sljednik bivšeg vlasnika Riječke banke - Bayerische Landensbank, uvažen je imovinsko-pravni zahtjev u odnosu na Nodila, pa je on dužan nadoknaditi toj banci štetu od 96,2 milijuna dolara. U odnosu na zahtjev u kojemu se nadoknada štete traži i od ostalih petero, Erste banka je upućena da može pokrenuti novu parnicu.
Sutkinja Ika Šarić istaknula je u opširnom obrazloženju presude da je Nodilo neovlašteno sklapao ugovore i polagao depozite od 1997. do 2002., skrivao reklamacije te da je s ciljem prikrivanja gubitaka uništavao isprave i prikazivao netočne podatke. Nadređene je dovodio u zabludu, nije prestao obavljati transakcije iako je gomilao gubitke, kršio je sve interne propise i ograničenja. Da se pridržavao pravila ostvario bi dobitak, kazala je sutkinja te naglasila da je pri određivanju kazne uvažena dugotrajnost činjenja i visina štete, to što nije prijavio gubitak i što je koristeći se njihovim kompjuterskim lozinakama "kolegice doveo na optuženičku klupu."
Obrazlažući oslobađajuće presude i ukazujući na nedostake optužnice, sutkinja Šarić navela je da Županijsko državno odvjetništvo (ŽDO) nije dokazalo da bi petero bivših djelatnika banke počinilo navedena kaznena djela, da ono što je ŽDO u odnosu na njih navelo kao kazneno djelo nije kazneno djelo te da "optužba apsolutno ničim nije dokazala ni potkrijepila da su njih petero znali za gubitke, pogotovu ne Podobnik i Vlah".
Govoreći o optužbama protiv Podobnik i Vlah, po kojima su one pomagale i nastavljale pomagati tada njima nadređenu Nodilu, sutkinja je kazala da nema ni indicija da su počinile kazneno djelo, da iz optužnice nije razvidno kako su pomagale i da proizlazi da su same odlučile pomagati mu.
Također, ŽDO nije dokazalo da su Štokić, Perožić i Tankosić počinili navedena kaznena djela, niti je ono što se u optužnici opisuje kao kazneno djelo zaista kazneno djelo, kazala je sutkinja navevši da nije točno da su se oglušili na upozorenja Podobnik i Vlah, jer je primjerice nakon jednog upozorenja zatraženo izviješće, koje je napravljeno, ali je zbog Nodilova krivotvorenja bilo netočno.
Sutkinja je ocijenila da završna riječ optužbe, odnosno zamjenice ŽDO-a Ikonije Bogetić-Levnajić, posebice dio u kojem je nevedeno da su svi znali za gubitke, nije bila potkrijepljena dokazima.
"Ovako se ljudi ne smiju optuživati", ustvrdila je sutkinja, naglasivši da je optužnica u djelovima nejasna te da je u dijelu u kojem se Štokić i Perožić terete za zloporabu položaja i ovlasti, odnosno prikrivanje gubitaka radi dobivanja nagrade za uspješno poslovanje "apsolutno bez dokaza".
"Sudu je jedino ostalo da donese ovakvu odluku i ne sumnjam da će u odnosu na petero oslobođenih biti i potvrđena" zaključila je sutkinja Ika Šarić.