Ovakvo iznenadno Rubinićevo priznanje iznenadilo je i njegova odvjetnika Željka Gulišiju, koji je sam sebe predložio za svjedoka, što je sudsko vijeće odbilo.
Rubinić je tijekom cijelog suđenja tvrdio da je Vidovića 19. listopada 2005. na stubištu njegove kuće u Kaštel Lukšiću čekićem po glavi udario i ubio u nužnoj obrani jer ga je gušio kada mu je rekao da će ga ostaviti. Zato ne čudi ovakva nesvakidašnja odvjetnikova želja da se sasluša kao svjedok jer mu je Rubinić upropastio cijelu strategiju obrane.
Rubinić je priznao ubojstvo iz koristoljublja kada je čuo mišljenje sudskog psihijatra da je bio smanjeno uračunljiv ako nije uzeo Vidoviću novac te da mu je potrebna obvezna mjera liječenja, pa je priznao u strahu da ostatak života ne provede na psihijatriji. Rubinić je Vidoviću uzeo 7000 kuna i pobjegao u Italiju, ali je poslije uhićen u Njemačkoj.