60-godišnji državljan Hrvatske i BiH je od početka travnja 1993. godine do travnja 1994. godine, tijekom oružanog sukoba u BiH između Armije Bosne i Hercegovine (ABIH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), bio zapovjednik I. brigade HVO-a "Knez Domagoj", u Jugoistočnoj Hercegovini, na području općine Stolac i Čapljina.
Osumnjičen je da je zapovijedio provođenje raseljavanja i premještanja civilnog bošnjačkog stanovništva u dijelove BiH pod kontrolom Armije BIH i druge zemlje kao i odvođenje zarobljenih civila i ratnih zarobljenika u logore Dretelj i Gabela (općina Čapljina) te u druge objekte koji su korišteni za zatočenje Bošnjaka, i to u Policijskoj stanici Stolac, školi u Crnjićima, tvornici TGA i VPD i Koštanoj bolnici u Stocu, Silosu u Čapljini, u vojarni Grabovina te Heliodromu.
Pripadnici I. brigade HVO-a "Knez Domagoj" provodili su masovno koordinirano protjerivanje, čišćenje i prisilno premještanje civila bošnjačke nacionalnosti pod paljbom iz vatrenog oružja. Pri tom su ubili i ranili veliki broj žrtava.
Svakodnevno fizički i psihički zlostavljali zarobljenike
U logorima su svakodnevno fizički i psihički zlostavljali civile i ratne zarobljenike uz ograničenu slobodu kretanja, prema njima su okrutno postupali u uvjetima pretrpanosti, bez dovoljno hrane i vode te ih koristili za prisilni rad. Od posljedica fizičkog zlostavljanja mnogi su zatvorenici teško tjelesno ozlijeđeni, a mnogi su i preminuli.
60-godišnjak je kao zapovjednik znao da civili i ratni zarobljenici koji su tamo neosnovano zatočeni borave u teškim uvjetima, da ih njemu podređeni čuvari i pripadnici brigade kojom je zapovijedao svakodnevno fizički i psihički zlostavljaju te koriste za prisilni rad i nije poduzeo ništa da se to spriječi, a zlostavljači kazne. Nije prijavio niti istražio ni druge zločine protiv bošnjačkog stanovništva koji su počinjeni u navedenom razdoblju.