Sudsko vijeće odlučilo je da će prvostupanjsku presudu objaviti 8. svibnja.
Tužiteljstvo Smiljanića tereti da je 21. prosinca 2019. u Osijeku izazvao prometnu nesreću, iako je bio svjestan da nema potrebno znanje i vještine, a niti važeću vozačku dozvolu te da uslijed toga može ugroziti druge sudionike u prometu.
Optužen je da je osobni automobil vozio brzinom od oko 64 kilometra na sat, što je 14 kilometara brže od ograničenja na tom dijelu ceste te da dolaskom do raskrižja s kolnikom Vijenca Ivana Meštrovića, prednjim dijelom vozila udario 45-godišnjeg Bogdanovića, koji je u prelazio preko vidno obilježenog pješačkog prijelaza.
Potom se udaljio s mjesta nesreće, bez da je ozlijeđenom Bogdanoviću pružio pomoć i bez da je obavijestio Hitnu pomoć ili policiju.
Glumac Bogdanović je u nesreći zadobio višestruke teške tjelesne ozljede od kojih je, unatoč intenzivnom liječenju, umro 25. prosinca 2019. u KBC Osijek.
Nakon priznanja krivnje Smiljanić je, iznoseći obranu, kazao kako uslijed mraka i kiše nije na vrijeme uspio vidjeti Bogdanovića, da bi mogao zakočiti te da je, nakon što ga je udario vozilom bio uplašen i u šoku i da nije znao što da radi.
Nakon što je malo usporio, nastavio je voziti te je skrenuo u Zagrebačku ulicu kada je njegovu zaručnicu, koja se s njim nalazila u vozilu, nazvala njezina majka i rekla da ih traži policija, koja ih je ubrzo pronašla u toj ulici.
Ustvrdio je kako mu zaručnica nije sugerirala da napuste mjesto nesreće, već da je tako postupio "u strahu i panici", a da se na mjesto, na kojem je udario Bogdanovića, nije vraćao jer se "bojao što će tamo vidjeti".
"Osjećam se jako krivim. Neopisivo mi je žao što sam upropastio život supruzi preminulog i njegovoj djeci i što sam se uopće odlučio na tu glupost da sjednem u auto. Svaku noć sanjam tu nesreću i nikada si to neću oprostiti. Molim da mi njegova obitelj oprosti, ako ikako mogu", kazao je u svojoj obrani Smiljanić.
Tužiteljstvo je u završnom govoru predložilo da se Smiljanića primjereno kazni, jer svi dokazi upućuju da je počinio ova kaznena djela, a i ranije je prekršajno kažnjavan, zbog vožnje bez položenog vozačkog ispita.
Tužiteljstvo smatra kako bi svaki vozač u tome trenutku osjetio paniku i strah, ali da unatoč tome ima moralnu, humanu i ljudsku obavezu vratiti se na mjesto nesreće te sudjelovati u pružanju pomoći osobi koju je ozlijedio, što se u ovome slučaju nije dogodilo.
Ne osporavajući Smiljanićevu krivnju, koju je priznao, obrana je u završnom govoru upozorila kako se i pješak, prije stupanja na pješački prijelaz, po zakonu mora uvjeriti da to može učiniti na siguran način.
Obrana smatra kako su glavni uzroci nesreće zakašnjela reakcija vozača i brzina, a ne činjenica da Smiljanić nije imao vozačku dozvolu, jer i vozači s položenim vozačkim ispitom, koji voze prebrzo, mogu prouzročiti ovakvu nesreću.
S obzirom da okrivljenik nema nikakvu imovinu branitelj Krešimir Arambašić je predoložio da troškovi sudskog postupka idu na teret državnog proračuna te da se Smiljanića pusti iz istražnog zatvora. (Hina)