Prema nepravomoćnoj presudi, umirovljenica je dužna u roku od 15 dana vratiti i više od 288 tisuća kuna, za koliko je oštetila Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Sudilo joj se u odsutnosti. Osuđena je jer je primala oko 150 eura mirovine od 1. lipnja 1995. godine do 30. rujna 2012. godine u Zagrebu, a sve na osnovi radne knjižice koju je priložila i u kojoj je bio "neistinito unijet i ovjeren podatak o njezinom zaposlenju u Aluminijskom kombinatu Mostar, R.J. Boksitni rudnici", piše Slobodna Dalmacija.
Tijekom postupka utvrđeno je da, nepravomoćno osuđena umirovljenica, nikada nije radila kod tog poslodavca iako je u iskazu danom u lipnju 2013. godine kazala kako je, koliko se sjeća, u Aluminijskom kombinatu Mostar RJ Boksitni rudnici radila četiri ili pet godina. Kad su je policajci pitali gdje je i na koji način krivotvorila podatke u svojoj radnoj knjižici, umirovljenica je rekla da joj "to nije poznato, te se ne može sjetiti gdje je sve radila i koliko ukupno ima radnog staža".
Kad su je pitali je li i od koga primila ikakav dokument kojim se tražilo da vrati mirovinu, rekla je da je u dva navrata dobila dopis od Mirovinskog fonda RH sa zahtjevom da vrati mirovinu, ali da je ne može vratiti jer je lošeg imovinskog stanja.
Sud je utvrdio da optužena nije ostvarila mirovinski staž u BiH te da nije evidentirana u Matičnoj evidenciji zaposlenih u poduzeću Aluminij d.d. Mostar – Boksitni rudnici Mostar, niti je zavedena u bazi Matične evidencije aktivnih osiguranika Federalnog zavoda.
"Osim tog navedenog staža, optužena je u radnoj knjižici imala upisan radni staž u trajanju od jednog mjeseca u RH, i to tijekom 1995. godine, a što su bili nužni uvjeti za ishođenje mirovine u RH", objasnila je, među ostalim, u obrazloženju presude sutkinja Jasna Zoretić Rendulić, dodajući da je u to vrijeme bila praksa da mirovinu isplaćuje država u kojoj je radnik imao zadnje zaposlenje.
Sud je zaključio kako je osuđena to namjerno učinila kako bi joj mirovinu isplaćivala RH, a tek je u studenom 2001. godine došlo do sporazuma BiH i RH u kojem je dogovoreno da će svaka država isplaćivati mirovinu za dio staža koji je ostvaren u svakoj pojedinoj državi.
U postupku kontrole i nadzora HZMO je utvrdio da optužena nije imala dana radnog staža u BiH, o čemu je Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Kantona u Mostaru donio rješenje kojim se odbija zahtjev za ponovno određivanje starosne mirovine s obzirom na to da je utvrđeno da optužena nikada nije bila zaposlena u tom poduzeću i da u BiH nema niti jednog dana radnog staža.
"HZMO je po primitku tog rješenja 30. rujna 2012. godine donio rješenje o obustavi isplate mirovine", navela je sutkinja u obrazloženju presude.