Bivši je odvjetnik, naime, za upis u odvjetničku komoru trebao potvrdu da se protiv njega ne vodi kazneni postupak, pa je mislio da će lažiranjem isprava uspjeti zaobići taj problem.
Stavlja mu se na teret da je u siječnju 2013. podnio zahtjev za upis u imenik komore, pri čemu je, uz ostalu dokumentaciju, priložio uvjerenje nadležnog općinskog suda iz kojeg proizlazi da se pred Županijskim sudom i Općinskim sudom u Splitu protiv njega ne vodi istražni postupak niti je podignuta optužnica koje bi postala pravomoćna, pri čemu je bio svjestan da je riječ o neistinitoj ispravi.
Prethodno je bio upisan u imenik vježbenika u toj komori pod drugim imenom, nakon čega je podneskom 2011. izvijestio komoru kako je rješenjem nadležnog ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji svoje dotadašnje ime promijenio u novo ime, iako je znao da je protiv njega vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu, i to pod starim imenom zbog izazivanja prometne nesreće.
Uvidom u podatke registra utvrđeno je kako je njegovo dotadašnje ime vrijedilo od 26. veljače 1985. do 2. srpnja 2010., pa je komora na temelju takvog neistinitog uvjerenja 20. ožujka 2013. donijela rješenje kojim se okrivljenik kao odvjetnički vježbenik briše iz imenika vježbenika u toj komori.
Bivši je odvjetnik zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je poginuo pješak prvotno bio uvjetno optužen, zbog čega ne bi bio ispisan iz komore, no nakon ponovljenog suđenja dobio je strožu zatvorsku kaznu.