Danas je predsjednički zrakoplov Boing 747 od kojega je ostala samo vanjska oplata. Sve ostalo je prilagođeno predsjedničkim potrebama.
Air Force One postaje svaki zrakoplov nakon što u njega zakorači američki predsjednik, no jedan je pravi, točnije, dva identična blizanca. Mit, legenda, simbol Amerike, točnije simbol predsjedničke dužnosti.
Bijela kuća ali u zraku, viša je od četverokatnice, dugačka kao stambeni blok. Opremljena je najboljom tajnom tehnologijom i zaštitom od nuklearnog zračenja.
George Bush kao i njegovi prethodnici uživa u luksuzu predsjedničkog zrakoplova.
Danas je on luksuzniji nego što je bio nekada. Američki predsjednik u zraku na raspolaganju ima konferencijski centar, spavaću, radnu i soba za odmor.
U kuhinji se sprema hrana po njegovom odabiru koja se prije serviranja provjerava.
Predsjednik iz zraka putem 85 telefona, niza fakseva te video vezom, može kontaktirati s kim god želi.
Posada koju čini stotinjak ljudi spremna je dan i noć. Zračna bijela kuća uvijek blista.
U zraku je uz predsjednika i mala bolnica. Zatreba li, tu je i operacijski stol.
A ne odvaja se ni od nogometne lopte što je kodni naziv za šifrirane kovčege za nuklearni napad.
Ni jedan američki predsjednik nije na put otišao s Air Force Oneom a da se s njim nije vratio, čak ni Kennedy. Nakon njegova ubojstva Air Force One prvi je puta prevozio lijes.
Leti li američki predsjednik helikopterom on se tada naziva Marine One. Manje je luksuzan ali isto mu ništa ne nedostaje.
Taj helikopter kao i blindirani kadilak te zalihe hrane i vode također putuju s američkim predsjednikom teretnim zrakoplovom.
Air Force One je zrakoplov koji nikada ne kasni i ne gubi prtljagu rekao je jednom otac sadašnjeg predsjednika SAD-a.
Nakon terorističkog napada na centre američke moći Air Force One dodatno je opremljen. Naime, tada predsjednik iz zraka nije imao apsolutnu komunikaciju sa svijetom čak nije mogao gledati program CNN-a.
Predsjednici dolaze i odlaze posada uglavnom ostaje.
To je povlastica koje se američki predsjednik najteže odriče. Posljednji let prije prestanka mandata postao je tradicija američkih predsjednika.