Pomoć poplavljenima

HELPBALKANS - Martina Čuljak je Bolja Hrvatska!

Slika nije dostupna
Uzeti stvar u svoje ruke - tako bi se najjednostavnije moglo opisati ono što je učinila glavna akterica naše sljedeće priče. Prelazi stotine kilometara obilazeći i razgovarajući s ljudima koji su stradali u svibanjskim poplavama. Sve što čuje i vidi prenese na svoju internetsku stranicu kako bi stradale povezala s onima koji im žele pomoći. Njezin projekt prešao je granice Hrvatske pa ju je Europski parlament nominirao za građanku Europe. Martina Čuljak - Bolja je Hrvatska!

Kako si došla na ideju za ovaj projekt?

Kako sam i sama iz Gunje i roditelji su mi od tamo. Kad se dogodila ta katastrofa, onda sam im na svaki način htjela pomoći i osjećala sam se pomalo krivom što pomažem samo svojim roditeljima, a postoji toliko ljudi kojima,također, treba pomoć. I vidjela sam da je jako puno ljudi trebalo nekakve smjernice kome točno da pomognu i nisu imali mogućnost u to vrijeme da to naprave, tako da sam odlučila pronaći ljude kojima stvarno treba pomoć i uputiti ljude koji nešto žele donirati k njima.

Po kojem principu funkcionira HELPBALKANS?

Ljudi odu na našu web stranicu, pogledaju listu obitelji koje su tamo izlistane i kad nađu obitelj kojoj žele pomoći, kontaktiraju nas, nakon čega im mi prosljedimo njihove kontakte i onda se dalje dalje oni sami dogovaraju.

Kako se prikupljaju informacije o onima kojima je pomoć potrebna?

Idem na teren, intervjuiram ljude i tražim one kojima je pomoć najpotrebnija. Zatim ih izlistam na našoj web stranici i ljudi koji žele nešto donirati odu na web stranicu, izaberu obitelj kojoj žele pomoći i kontaktiraju nas, mi ih spojimo s obitelji. Cilj je, zapravo, da pomoć dođe u prave ruke, dakle, direktno ljudima.

'Helpbalkans' je prešao granice Hrvatske...

Ovaj projekt obuhvaća sve tri države – Hrvatsku, Bosnu i Srbiju. I naš cilje je da tražimo najugrožnije obitelji u svim područjima. Nedavno smo otišli u Bosnu, točnije u Šamac i tamo smo našli ljude koji žive u stvarno nevjerojatnim uvjetima, zaista nepovoljnima za život. Recimo, dosta kuća u Hrvatskoj je označeno kao za rušenje, koje su bile potpuno poplavljene, a iste takve kuće u Bosni – ne da ih nitko nije pogledao ili označio, nego ljudi zapravo žive u takvim kućama. Nemaju grijanje, a ide zima. Pitala sam ih boje li se da će im se kuća urušiti, oni su rekli da pokušavaju ne razmišljati o tome, jer ako se ona uruši oni nemaju gdje otići.

Kakva je situacija u Šamcu kojeg si prije nedavno posjetila?

Sestra i ja smo pronašli jednu obitelj koju je možda najbolje istaknuti kao primjer. Išle smo ulicom i vidjeli smo kuću koja samo što se ne uruši. Bilo mi je nevjerojatno da je u njoj vidimo upaljeni televizor. Stajali smo tako gledajući u nevjerici. Primijetio nas je gospodin koji tu živi i došao do nas. Pokazao nam je kako oni žive i objasnio da zasta nemaju gdje drugo otići. Kuća je u strašnom stanju. Nema poda, nema zidova, kao ni prozora. Jedna soba izgleda kao potpuna ruševina, a u drugoj su tri kreveta i televizor. To je prostor u kojem oni borave i u kojem spavaju. Mamu su smjetili na tavan, zapravo, to se ne može ni kvalificirati kao tavan. Ona se svaku večer ljestvama penje i tu spava jer u slučaju da se kuća uruši, ona će biti na krovu.

Je li se situacija u Šamcu bar malo popravila posljednjih mjeseci?

Dosta njih je dobilo donacije, ali zaista minimalne. Sve su izgubili u poplavama. Ide zima, a nemaju što obući. U razgovoru su nam neki od njih rekli da su bili gladni i po sedam dana. No, ono najgore je što oni, zapravo, neće ni dobiti nikakvu daljnju pomoć za obnovu kuće. To je jedna velika razlika između Hrvatske i Bosne. U Hrvatskoj ljudi, iako im je loše trenutno, znaju barem da će se njihova kuća kad-tad obnoviti, a u Bosni nemaju, jednostavno nikakvu nadu. Preživljavaju iz dana u dan.

Kakvi su daljnji planovi? Stranica se trenutno puni novim informacijama?

Moj cilj je sada da na web stranici objavimo nove priče, nove informacije o obiteljima koje zaista nemaju adekvatan smještaj za ovu zimu. Znači, ljudi koji nemaju grijanje, koji jednostavno žive u uvjetima koji nisu za život i koji su, zapravo, u životnoj opasnosti.

Ljudi su mogli donirati sve, no kasnije se pokazalo da je jednostavnije da obiteljima daju novčana sredstva? Zašto?

Bilo je svakakvih donacija – od bicikla preko namještaja do novčanih donacija.
No, mi bi se nadalje htjeli fokusirati na isključivo novčane donacije jer transport namještaja i svega doniranog često ispadne puno skuplje od toga da se kupi novi. Donacije će ići direktno ljudima, kao i do sada. Znači, ako netko želi donirati određenu svotu, mi ih samo spojimo s obiteljima koje im kažu svoj broj računa. Isto tako, želimo pravilno rasorediti donacije i ako neka obitelj dobije više donacija, pobrinut ćemo se da ljudima ukažemo na druge kojima je taj novac isto tako potreban, a nisu još uvijek dobili donacije.

Zbog ovog si projekta nominirana za građanku Euroe od strane Europskog parlamenta? Kako je do toga došlo?

Upoznala sam se s pomoćnikom hrvatskog zastupnika u Europskom parlamentu prije nekoliko mjeseci koji je čuo za ovaj projekt i onda su oni odlučili mene nominirati za tu nagradu jer su rekli da projekt obuhvaća tri države i da je to nešto što zaslužuje nominaciju.

Jesi li se iznenadila?

Jako sam se iznenadila. Nisam očekivala. Ovo zaista radim volonterski već evo četiri mjeseca i sve što radim je jednostavno za te ljude i nije mi uopće do nekakve samopromocije i niti bilo sličnoga. Tako da mi je ova nominacija kao neka nagrada za taj trud. 

Na stranici HELPBALKANS uskoro će biti objavljene najnovije informacije o onima kojima je pomoć potrebna. Svi koji to žele mogu se uključiti i pomoći. Svoje upite možete slati na facebook stranicu HELPBALKANS.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook