Upravljač je dio automobila bez kojega vožnja ne bi bila moguća. Prvi automobil ili bolje rečeno kola s pomoćnim motorom koja su imala upravljački sustav zvala su se Quadricycle. Na njima je Henry Ford osmislio polugu koju je povezao na prednje kotače i preko koje ih je zakretao lijevo ili desno. Postupno se s razvijanjem vozila promijenio i upravljački mehanizam.
Umjesto poluge prvo se pojavio drveni obruč s metalnim prečkama, a poslije i upravljači kakve poznajemo i danas. Nije se mijenjalo samo kolo upravljača već i cijeli mehanizam. Početkom pedesetih godina nije se previše brinulo o sigurnosti, pa su svi automobili imali stup upravljača iz jednog dijela koji bi prilikom sudara završio u vozaču.
Deset godina poslije s Opel Rekordom dolazi i prvi deformabilni stup koji se u slučaju sudara deformira i time apsorbira energiju, smanjujući tako moguće nezgode vozača. Vrlo slični sustavi koriste se i danas.
Početkom osamdesetih ubrzano kreće razvoj zračnih jastuka koji ujedno počinju diktirati oblike središnjeg djela upravljača. U slučaju naglog usporenja vozila (brzine veće od 18 km/h) koje je posljedica sudara aktivira se plin koji u 30 ms napuhuje zračni jastuk te tako sprječava udarac glave i gornjeg tijela vozača u kolo upravljača. Nakon aktivacije zračni jastuk se odmah ispuhuje da ne bi smetao prilikom izlaženja ili spašavanja vozača iz vozila.
Postupno se s razvojem zračnih jastuka mijenjao i središnji dio upravljača koji je polako smanjivan. Danas volani osim za upravljanje smjerom vožnje služe i za upravljanje mnogim elektroničkim sustavima vozila. Tako je moguće preko upravljača namještati HiFi uređaj, uključivati i regulirati tempomat, pregledavati multifunkcionalni displej, namještati parametre rada motora, ovjesa itd.
Kako će izgledati upravljači u budućnosti najbolje će pokazati vrijeme, možda će obruč u potpunosti nestati te će ga zamijeniti joystick ili što slično.