Na tom se testu simulira frontalni sudar s polovicom prednjeg dijela automobila, no praksa pokazuje kako se većina sudara događa na drugačiji način. Riječ je, naime, o udarcima s manjim dijelom vozila, otprilike 20 posto. Ovdje postoji problem što se takozvane CrashBox strukture obaju vozila mimoilaze, te se kolizija prenosi na praktički neosigurane dijelove vozila.
Tome treba pridodati i geometrijsku inkompatiblnost dvaju različitih tipova automobila, zatim različitu masu kao i različitu čvrstoću karoserije.U ADAC-vom ispitnom centru odlučili su, stoga, provesti test frontalnog sudara s kolizijom raspoređenom na svega 20 posto površine prednjeg kraja. Ovdje su dva identična automobila s najboljom ocjenom za sigurnost 5 zvjezdica. U realnom je vremenu teško išta uočiti. No ovako se vidi kako se energija sudara potpuno prenosi na nezaštićene zone. Sigurnosna putnička ćelija ne može pružiti optimalnu zaštitu, a kotači kolidiraju jedan s drugim.
Zračni jastuk ne funkcionira 100 posto
'Posljedice ovakvog sudara su da su se uzdužni nosači međusobno sudarili, jednako kao i A nosači vjetrobrana, koji za to nisu predviđeni. Mogli smo vidjeti da su automobili ostali bez kotača, dakle, prednja je osovina uništena. Ovdje se energija sudara reducirala no naposljetku je A nosač ipak snažno prodro u prostor za noge putnika, što upućuje na teške ozljede ekstremiteta ali, također, zbog nakošenog sudara glava putnika se pomiče prema A nosaču, zbog čega niti zračni jastuk ne može 100 postotno funkcionirati', kaže Volker Sandner, voditelj testiranja.
U drugom testu ADAC provodi pokus. Na potpuno isti automobil postavlja se proširenje nosača, a na njega i čvrsti klizni element, takozvani deflektorski štit. Time bi se trebalo spriječiti da se vozila ne zakače, ali i omogućiti manje opterećenje za sigurnosnu ćeliju putnika. 'Ovo je gornja apsorbirajuća struktura koja bi trebala preuzeti energiju udarca. Ovaj smo element razvukli na stranu što je više moguće kako bi dobili svojevrsni oslonac, tako da kao zona deformacije ne djeluje samo uzdužni nosač, već i područja oko njega. Na taj način stvaramo svojevrsnu kliznu površinu pomoću koje sprečavamo ulazak dijelova u automobil i štitimo kritična područja', dodaje Volker Sandner.
Automobili se kompletiraju i pripremaju za drugi crash test. Već se na snimci u realnom vremenu vidi kako su automobili doslovce skliznuli jedan o drugi. Putnička je ćelija zadržala potpunu razinu zaštite za putnike. Kotači se ovdje nisu mogli zakačiti jedan za drugi. Mjerni su instrumenti pokazali kako je opterećenje za Dummye smanjeno za čak 35 posto. Prema ADAC-ovoj statistici, u Njemačkoj se godišnje dogodi oko 10.000 nesreća na način koji smo ovdje obrađivali. Njihova su posljedica, 75-ero mrtvih i više od 1.500 teško ozlijeđenih.
Minimalnim izmjenama, crne bi se statistike tako, mogle značajno ublažiti.
Emisiju Automotiv gledajte nedjeljom, u jutarnjem terminu programa Nove TV.