Dok je danju bogati izdavač i popularna medijska figura, noću se pretvara u maskiranog junaka koji se bori protiv zločina skupa sa svojim pomoćnikom Katom, vrhunskim majstorom borilačkih vještina.
Superjunaci novog doba, Seth Rogen i Jay Chou, pokorili su kino blagajne reprizirajući likove izmišljene 1936. godine. Superjunak Green Hornet i njegov pomoćnik Kato prvi su se put pojavili kao likovi u jednoj radio emisiji 1930-ih godina. Nakon vrlo dobrog prijema kod publike, Green Hornet postaje strip junak da bi se 1966. godine preselio i na male ekrane u produkciji televizijske kuće ABC koja je godinu ranije izbacila 'Batman Show'.
Ovo je možda prvi film o superjunacima gdje je pomoćnik veća faca od svog gazde. To čak ima i smisla uzimajući u obzir da je u originalnoj verziji iz 1966. lik Katoa tumačio, tada još nepoznat u SAD-u, a sada legendardni Bruce Lee... a nitko nije jači od Bruce Leeja, osim možda u vicu – Chucka Norrisa.
Međutim, ono što je važnije od glumačkog para jest neman koju voze. Ta neman na kotačima je Chrysler Imperial zvan 'Crna ljepotica'. Izvorni supercar iz vremena prije raznih Murcielaga i Veyrona, 'Crna ljepotica' je toliko važan dio priče da je u foršpanima i na plakatima zastupljena u istoj mjeri kao i glavni 'ljudski' protagonisti.
'The Green Hornet' je zapravo akcijski trio. Treći član ekipe bez kojeg ništa ne bi bilo moguće je 'Crna ljepotica'. 'Što se mene tiče, pravi superheroj u ovom filmu je 'Crna ljepotica'', rekao je redatelj filma, Michel Gondry.
Dean Jeffries je osoba koja stoji iza 'Crne ljepotice'. Ovaj američki kaskader bacio se na dizajn i izradu unikatnih automobila, a iz njegove bogate karijere možemo izdvojiti podatak da je radio na Shelby Cobri, zatim na izvornom Batmobileu iz 1965., projektirao je lunarno vozilo (moon buggy) koje je Sean Connery vozio u filmu 'Diamonds Are Forever' i naravno 'Crnu ljepoticu'.
Za potrebe TV serije s Van Williamsom i Bruceom Leejem u glavnim ulogama, Jeffries je izradio dva primjerka 'Crne ljepotice', oba temeljena na Chrysler Imperialu iz 1966. 'Crna ljepotica' br. 1 vjerojatno se nalazi u garaži nekog privatnog kolekcionara. Međutim, drugi primjerak, izvorni superautomobil iz TV serije sa svim 'gadgetima' koji, pazite sad, još uvijek rade, taj je parkiran u Petersenovom muzeju automobilizma u Los Angelesu.
Kada je posao izrade izvorne 'Crne ljepotice' povjeren Dean Jeffriesu, on je imao 30 dana da napravi dva primjerka tog legendarnog superautomobila. Za modernu ekranizaciju koja je trenutno u kinima izrađeno je 29 primjeraka.
I ovoga puta, 'Crna ljepotica' je zapravo Chrysler Imperial s V8 motorom obujma 7210 ccm koji proizvodi preko 500 konjskih snaga i 651 Nm okretnog momenta koji se prenosi putem 3-stupanjskog automatskog mjenjača. Chrysler je tada proizveo ukupno 13.752 primjerka Imperiala a 'Crna ljepotica' je definitivno imala najispunjeniji život.
Vjerovali ili ne, izvana, 'Crnu ljepoticu' je od serijskog Imperiala iz tog doba razlikovalo samo četiri detalja: filmska verzija produžena je za oko 35 cm kako bi automobil izgledao više kao limuzina, ručke na vratima zamijenili su električni prekidači, stražnji svjetlosni sklopovi su redizajnirani, a poklopac za spremnik goriva premješten je na drugo mjesto.
Sve ostalo na 'Crnoj ljepotici' dodano je za potrebe serije, poput okruglog znaka sa stršljenom u sredini Keystone alu felgi. S prednje strane automobila nalazi se rešetka poznata po cijevi koja ispušta Green Hornet plin. Iako taj plin nije smrtonosan oko cijevi se nalaze raketni lanseri koji jesu, a jedva vidljivi pored lansera raketa su pomični nosači za koje se pričvrste kuke koje drže automobil prikvačen za plafon kada se rotirajući pod u garaži Green Horneta okrene na drugu stranu da sakrije automobil.
Prednja svjetla mijenjaju se iz standardnih svjetala u zelena koja omogućavaju Katu poseban 'infra-zeleni' vid. Čim se uključe zelena svjetla, Katou bi se otvorio plastični panel koji se spušta iz sjenila za sunce.
Na stražnjem kraju također ima par zgodnih igračaka. Tu je 'standardni' skener za praćenje signala koji izlazi iz poklopca prtljažnika, još jedna cijev na stražnjem kraju koja ispušta dim i ulje, zatim rotirajuća registarska tablica okružena s još malo raketnih lansera i tako dalje. A kako bi zameo tragove – i to doslovno – Green Hornet ima metlice koje se spuštaju iza stražnjih kotača... kao, to nitko neće primjetiti.
A sad, unutrašnjost. Sprijeda, putnička kabina izgleda kao i u serijskom Imperialu iz 1966. Dobro, osim ploče ispred suvozačeva sjedala na kojoj piše ime 'Crna ljepotica'. Međutim, kada se otvori pretinac za rukavice, iz njega izlazi ploča koja skriva još jedan pretinac s desne strane i Green Hornetov telefon s lijeve strane. Ispod svega toga, na mjestu divovske pepeljare nalazi se uređaj za upravljanje sustavom praćenja signala koji izlazi iz poklopca prtljažnika. Sjenilo za sunce skriva ekran za 'infra-zeleni' vid.
Na stražnjim sjedalima nema gotovo nimalo mjesta zbog cijelog niza prekidača i sprava. U C nosačima nalaze se pretinci za skrivanje pištolja, a na stražnjem prostoru su mala krilca koja se otvaraju tako da mogu pucati u negativce koji ih prate. Kada se naslon za ruke između prednjih sjedala spusti, nalazimo jedan od možda najčudnijih dodataka koji bi ikad mogli zatrebati nekom superjunaku: oprema za crtanje zajedno kutomjerom i kompasom.
Ono što zauzima najviše mjesta zasigurno je tzv. Mission Control: ploča s raznim gumbima i prekidačima koja izlazi iz pak druge ploče, te još jedan niz prekidača na naslonu za ruke na suvozačevoj strani. Baterija i hidraulične pumpe dale su svoj obol inače vrlo skučenom prostoru. Zapravo, uopće ne znamo kako im stanu noge uz svu tu opremu. Bilo kako bilo, odavde su Green Hornet i Kato upravljali svime, doduše, prekriženih nogu ili u turskom sjedu.
Sada nam ostaje da odemo u kino i pogledamo film. Nudi se i u 3D tehnologiji što će vjerovatno biti vrlo zabavno gledati opaku pilu pred nosom!!!