Cijena novog automobila bi se na taj način smanjila za prosječno 25 posto, dok bi novac država namaknula na sasvim nov način. Evo i kako: Novi bi se automobili od 2012. opremali GPS uređajima, koji bi bilježili prijeđenu kilometražu i druge relevantne podatke, te ih slali u za to osnovane naplatne urede. Oni bi vozačima naplaćivali određenu svotu po svakom prijeđenom kilometru, a cijena bi za obiteljski automobil prve godine primjene - dakle 2012., bila tri euro centa. Ta bi se cijena svake godine trebala povećavati, da bi 2018. dostigla 6,7 centi po kilometru. Plaćanja bi bili oslobođeni vlasnici vozila starijeg godišta, kao i taxi služba, te javni prijevoz. U skupinu izuzetih spadaju i osobe s posebnim potrebama. Prema procjenama nizozemske Vlade, i samog Ministarstva prometa, broj automobila na cestama time bi se smanjio za 15 posto. To bi, nije teško zaključiti, smanjilo zagađenje, mogućnost udesa i broj zastoja o prometu. Procjene o smanjenju ugljičnog dioksida ispuštenog u atmosferu kreću se od deset do hrabrih 50 posto, što nam se ipak čini preoptimističnim.
Sve ovo na papiru izgleda fantastično kad ne bi postojao ali, i to više njih. 'Veliki brat te gleda', u Nizozemskoj iz fraze prelazi u zbilju, te se moramo pitati gdje nestaje privatnost – temeljno ljudsko pravo. Uvoditi mogućnost totalne kontrole, radi brige za okoliš je, po nama zastrašujuće, i ne možemo shvatiti da će Nizozemci, kao nacija koja je uvijek stavljala ljudska prava ispred svega ostalog, pristati na ovakvu prostituciju istih. Jasno da se treba raditi na zaštiti okoliša, ali ako je ovo najbolje što zakonodavci mogu smisliti, onda su pred nama neka nova vremena. Čini se, vremena prepuna kontrole.
Emisiju Automotiv gledajte u nedjelju, u jutarnjem terminu programa Nove TV.