Preinake prvenstveno obuhvaćaju motor, no inženjeri iz Munchena ništa ne prepuštaju slučaju. Ovjes je stavka broj dva, a sportski se ugađaju i ostale komponente – ispušni sustav, gume, sjedala, upravljač, mjenjač i drugi važni detalji. Tako se BMW kakvog ima susjed, pretvara u BMW kakvog susjed žarko želi, a od svih M modela, upravo je M3 prvi na listi želja i najcjenjeniji.
Koristeći platformu višestruko dokazivanje serije 3, svaki je M3 nastojao ljubiteljima sportske vožnje ponuditi istinsku zabavu ali i istinski angažman tijekom vožnje. OK, s vremenom je ta ljestvica ipak ublažena, te se aktualni M3, oznake E90, u biti ne može usporediti s prvim, brutalnim i sirovim, istinskim sportašem oznake E30, no duh, odnosno ideja je ostala ista - voziti brzo i uživati. Ako pak pogledamo ostatak game M modela, zasigurno će se čuti i mišljenja kako je primjerice M5 bolji od M3 jer nudi više luksuza, ili pak kako je M6 pravi moćni GT coupe, no dovoljno je samo pogledati s kojim se automobilom kompanija iz Munchena pojavljuje na utrkama. Da, to je samo M3, jer M5 ili M6 ondje nemaju što tražiti. A upravo je na utrkama sve i počelo. Originalni M3 serije E30 napravljen je iz samo jednog razloga – zadovoljavanje homologacijskih propisa. Naime, u BMW-u su 1986.-e postali gladni uspjeha na trkaćim stazama svjetskog prvenstva takozvane Touring Car serije, popularnog WTCC-a. U tu je svrhu trebalo napraviti 5.000 primjeraka. Svaki bi imao posebne lakometalne naplatke, veliko, visoko uzdignuto stražnje krilo, krući ovjes i revidirani Formula 1 četverocilindrični motor sa 195 konjskih snaga koji tek tonu i 200 kilograma teškom automobilu omogućavao ubrzanje za manje od 7 sekundi.
Kompetentan i na trkaćoj stazi
Upravo s tim komponentama auto je išao na trkaću stazu gdje se pokazao iznimno kompetentnim. Debitirao je pobjedom ispred ljutih rivala – Mercedes-Benza, Forda, Alfa Romea i Volva. Jednako uspješan bio je i na europskom touring car prvenstvu kao i u njemačkom DTM-u. 1988. BMW predstavlja i kabrio verziju, a iste godine se pojavljuje i prva limitirana serija, kratkog i jasnog naziva Evo, koja je kasnije kulminirala verzijom Sport Evolution. Bio je to 'über' M3, olakšan i s motorom nabrijanim na 238 konja. Do kraja proizvodnog ciklusa BMW je proizveo gotovo 18. 000 M3-a prve generacije. Bio je to trkaći automobil za cestu. Sirov, snažan, muški agresivan i jednako nepredvidiv koliko i zabavan. Iako se iz današnje perspektive 195 konja čini posve slabašno, vjerujte, nije nimalo. Danas sportaši imaju dvostruko konja no imaju i silne gadgete koji ih čini podobnima da ih vozi i vaša baka. A ti gadgeti su, uz sve ostalo, teški, čime se automatski gubi smisao vožnje istinskog sportskog automobila. Svi koji su barem jednom probali originalni M3, sigurno će vam reći kako bi radije uzeli njega nego novog.
1992. je stigao nasljednik, serije E36. Inovativan dizajn nove generacije djelovao je prilično agresivno, ali više nije bilo one 'Racing' agresivnosti izvornog modela. Blatobrani nisu bili prošireni, nije bilo ni dramatičnog stražnjeg krila. No, nisu to bile tako značajne promjene. Više očekivane. Revoluciju je ipak predstavljao motor. Naime, agresivni četverocilindraš je otišao u povijest, a na scenu je stupio šesterocilindraš. Tipično za BMW, riječ je o linijskom motoru, obujma tri litre, kojeg su njemački inženjeri istjunirali za nezaboravan užitak u vožnji. Snaga je iznosila 286 konja, čime je ubrzanje od 0-100 km/h spušteno na 5.9 sekundi. Čak sekundu brže od prethodnika i to unatoč povećanju mase od 260 kilograma. Uz to, četiri godine kasnije motor je povećan na 3,2 litre uz izlaznu snagu od 321-og konja. Ubrzanje je sada iznosilo svega 5,5 sekundi, tek desetinku sporije od Porschea 911. M3 E36 je išao upravo onako kako je i izgledao – brzo, jako brzo. U tipičnoj bavarskoj maniri, E36 je bio komunikativan, brzih reakcija i manje goropadan u odnosu na izvornika. Silna snaga na stražnjim kotačima mogla se lakše kontrolirati, a i udobnost je bila osjetno bolja. 1997. je prvi puta predstavljena i praktična verzija s četiri vrata, a iste godine i velika novost - sekvencijalni mjenjač – SMG.
Kupci ipak više vole luksuzni trkaći cestovni model
Uspjesi ni stazi nisu izostali niti s ovom generacijom. Na legendarnoj stazi Nürburgring Nordschleife se testiraju i provode finalna podešavanja svih M modela. BMW je između 1994. i 1999. proizveo čak 71.000 M3-a druge generacije što je bio dokaz kako su kupci ipak više naklonjeni rafiniranom, luksuznom trkaćem cestovnom automobilu nego li sirovom bolidu. Točno na prijelazu milenija stiže i treća generacija, oznake E46. BMW je ovdje ipak odlučio vratiti takozvane 'huligan' detalje, izgubljene kod prethodnika. Bez sumnje je i ovo bio luksuzan i prilično komforan M3, no ponovo su blatobrani stršali izvan karoserije - zbog proširenog traga kotača, poklopac motora je bio nabubren, a vraćeni su i posebni usisnici na prednjem odbojniku.
Zadržan je 3,2 litreni redni 'šestak' no temeljito je modificiran. Do te mjere da je nazivan novim. Razvijao je 343 konjske snage pri vrištećih 8.000 okretaja u minuti. Ubrzanje – 5,2 sekunde. S elektronski limitiranih 250 km/h, bio je ovo najbrži M3 ikada. SMG getriba je dodatno poboljšana no M3 E46 se nikada nije nudio s četiri vrata. I ovaj je model bio omiljen među natjecateljima, posebice na utrkama izdržljivosti. Ponukani uspjesima, u M Motorsportu su odlučili kupcima ponuditi djeličak tog trkaćeg 'feelinga'. Model M3 CSL je nudio 17 konja više od običnog M3 ali i drastično smanjenje težine – na svega 1.345 kilograma. Coupé Sport Leichtbau je imao karoseriju od aluminija i ugljičnih vlakana, dok je cijeli krov sačinjavala karbonska konstrukcija koja je, osim smanjenja težine, pridonijela i boljem centru gravitacije. U kabini nije bilo klime niti radio uređaja. Bez sumnje, ovo je bio ultimativni stroj za vožnju.
Među najboljima na tržištu
Uspješnu seriju E46 2008. godine mijenja aktualna serija E90. Najveća novost – redni šestak je zamijenjen velikim V8 motorom. Unatoč povećanju obujma i dalje je zadržana glad za okretajima. Iz četiri litre, osmak razvija čak 420 konja i jamči izvanredne performanse – ubrzanje do stotke traje svega 4,6 sekundi. M3 E90 se nudi kao coupe, kabriolet i limuzina, iako niti u ovoj generaciji nije ponuđen karavan. To jednostavno ne odgovara imidžu M3-a. Imidžu koji je možda i ponešto narušen, jer je izvornik imao 4 cilindra, bio je 455 kilograma lakši te nije imao silnu elektroniku, no u jedno ne treba sumnjati – M3 i dalje ostaje jedan od 'onih', po mnogima najbolji automobil ove vrste na tržištu. I tako svih 25 godina. Sretan ti rođendan M3!
Emisiju Automotiv gledajte nedjeljom, u jutarnjem programu Nove TV.