Došao je i taj dan kada je narančina kora odbacila svoj negativan predznak i postala vrlo poželjna roba. Naime, jedan britanski znanstvenik pronašao je način da iz narančine kore proizvede gorivo koje bi se moglo koristiti za cestovne automobile.
Profesor James Clark otkrio je da se mikrovalovima mogu razbiti molekule u narančinoj kori čime se oslobađaju plinovi koji se mogu sakupiti i destilirati u tekući proizvod. Ta se tekućina tada može koristiti za proizvodnju ulja, plastike, kemikalija ali i goriva.
Zašto baš narančina kora, pitate se. Narančina kora posebno je prikladna za ovu tehnologiju zbog toga što je bogata ključnim sastojkom, limonenom, koji nalazimo u mnogim proizvodima za čišćenje kao i u kozmetičkim proizvodima. Još jedan važan sastojak je pektin koji se koristi za zgušnjavanje pekmeza, a isti se pretvara u motorno ulje i ugljik koji se koristi u strojevima za pročišćavanje vode. Osim toga, njegov bi se proces mogao koristiti za obradu raznog tipa otpada koji nastaje svaki dan, poput slame, ljuski raznih orašastih plodova, kore od jabuke, ljuski od kave ili riže itd.
'Otpaci narančine kore savršen su primjer neiskorištenog resursa. U Brazilu, zemlji koja je najveći proizvođač narančinog soka na svijetu, čak polovica ove voćke baca se nakon što je iz nje istisnut sok. To znači da samo u toj zemlji ostaje gotovo osam milijuna tona narančine kore koja se može koristiti za proizvodnju kozmetike, materijala i goriva', kaže profesor Clark.
Clark je u svom laboratoriju u Green Chemistry Centre-u na Sveučilištu York sam proizveo mikrovalnu pećnicu za što mu je trebalo 200.000 britanskih funti a njegova 'mikrovalka' izgleda dosta poput onih kakve nalazimo u gotovo svakom kućanstvu. Za sada je problem što se može obraditi samo male količine organskog otpada, ali do kraja godine trebao bi biti gotov model koji će moći obraditi 30 kg otpada na sat.
Na prvi pogled čini se pomalo nepraktično za masovnu proizvodnju, ali barem je još jedan korak u pravom smjeru, pogotovo kad uzmemo u obzir da se narančina kora nakon konzumacije uglavnom baca u smeće (izuzev malog postotka u kozmetičkoj industriji koji ide u proizvodnju eteričnih ulja i slično).
Profesor Clark kaže da bi mogli izgraditi još veće modele 'mikrovalki' koji bi koštali oko milijun funti koji mogu obraditi čak šest tona organskog otpada na sat, a takvi strojevi mogli bi uskoro postati česta pojava u centrima za reciklažu. Porazna je činjenica da se u današnje doba velika većina proizvoda koje koristimo svaki dan može reciklirati a da su smetlišta i dalje prepuna smeća koje se uglavnom sastoji od ostataka hrane, papira, stakla i plastike.
Sveučilište York osnovalo je svoj vlastiti OPEC – Orange Peel Exploitation Company (moramo reći da ekipa ima vrlo istančan osjećaj za humor obzirom da ova skraćenica slučajno označava i Organizaciju zemalja izvoznica nafte)., a projekt su podržali i investitori iz Brazila i Španjolske. Provode se daljnji testovi kako bi se pronašao najučinkovitiji način za prerađivanje planina otpada koje nastaju tijekom proizvodnje voćnih sokova.
Profesor Clark također smatra da bi ovaj stroj bio izuzetno koristan u raznim elektranama jer bi jedna njihova 'mikrovalka' mogla udvostručiti proizvodnju energije, te kaže kako se već vode razgovori s nekoliko elektrana. 'Ako stavite uobičajen otpad u naš sustav prije nego što ga spalite, kalorijska vrijednost se udvostručuje', kaže Clark.
Na drugom kraju zemlje, jedna organizacija za očuvanje okoliša nedavno je postigla novi brzinski rekord za automobil koji koristi bio-gorivo, u ovom slučaju radi se o automobilu koji za gorivo koristi ostatke kave. Modificiran Rover iz 1974. godine, postigao je brzinu od 120 km/h na trkalištu u Elvingtonu. Organizacija se zove 'Teesdale Conservation Volunteers', i oni su i modificirali automobil. Za gorivo su iskoristili 10 kilograma ostataka mljevene kave koju su spalili te tako dobili zapaljivi plin. To je bilo dovoljno goriva da automobil pređe 100 milja ili 160 km. Glasnogovornik gore spomenute organizacije, Martin Bacon, rekao je sljedeće: 'Automobili ne moraju za gorivo koristiti samo ono što se mora iskopavati iz tla.'
Mi bi se definitivno složili sa njegovim mišljenjem te se nadamo da će profesori diljem svijeta razvijati ovakve tehnologije!