Izraz “ležeći policajac” nije u duhu hrvatskog jezika – to je ono što će vam jezikoslovci prvo reći na sâm spomen ove problematike, prije negoli vas upute prema nadležnim institucijama. I to je u redu, znači radi se o tzv. uspornicima, pojmu prihvaćenom 2007. godine kao jednom od kandidata za najbolju novu riječ u hrvatskom jeziku.
Čemu onda služe ovi prometni uspornici? Smirivanju prometa u kritičnim zonama, odnosno crnim točkama gdje se prije dogodila teža prometna nesreća ili u svrhu prevencije takvih situacija. Također mogu poslužiti za oštećivanje ovjesa automobila, bubrega i kralježnica osoba koje su u vozilu, uzrujavanje vozača, usporavanje, čepljenje prometnica itd. Da, to su one negativne strane.
S obzirom na različite namjene i željeni učinak, uspornici mogu biti različiti. U Zagrebu uglavnom postoje betonski i od reciklirane gume, tzv. modularni koje je odobrila Europska unija i kojih se godišnje postavi više od 10.000. Dimenzije uspornika kreću se uglavnom od dužina između 35 i 400 cm. Ovisno o potrebi smanjivanja brzine prometa na određenoj prometnici, postavljaju se uspornici koji omogućuju takve zahtjeve. U obzir treba uzeti intenzitet i vrstu prometa na pojedinoj prometnici i sukladno tome postavljaju se određeni tipovi uspornika.
U Zagrebu se najviše upotrebljavaju gumeni modularni uspornici. S obzirom na to da se radi o spomenutom modularnom sustavu, jednostavno se i brzo štiti određeno područje ovisno o tome koliko se želi smanjiti brzina prometa. To se radi dodavanjem ili smanjenjem elemenata, tako da se dobiva više dimenzija uspornika. Važno je istaknuti da visina uspornika ne prelazi 7,5 cm.
Uspornici još mogu biti trakasti, jastučasti, uzdignute plohe s asfaltnom ispunom, ali i kao razdjelnici koji pomažu zadržavanjem u traci u svrhu povećanja sigurnosti u prometu. Postoje istraživanja u smjeru hidrauličkih uspornika i onih koji imaju mogućnost napuhavanja gdje prilikom prelaska vozila većom brzinom od dopuštene bitno smanjuju brzinu prelaska. Problem je još uvijek nemogućnost postizanja željenog efekta i cijena višestruko viša od klasičnih uspornika. Cijena klasičnih s postavljanjem kreće se od 500 do 19.000 kuna, ovisno o tipu uspornika, lokaciji i površini postavljanja.
Nedavna istraživanja također su dokazala da većina uspornika prelazi visinu od propisanih 7,5 cm, a uglavnom se postavljaju u zonama prometa s ograničenjem od 50, iznimno 40 km/h. Prijeđete li tom brzinom preko njih, a da niste za upravljačem velikog terenca, autobusa ili kamiona, možete se odmah uputiti prema prvom najbližem servisu, jer mehanika automobila stradava kao kula od karata.
Tu se opet postavlja pitanje predstavljaju li uspornici podjednak učinak usporavanja kod svih vozila. Primjerice, motocikli između modularnih uspornika prođu bez usporavanja, kao i autobusi ili kamioni. Opet obični smrtnici u automobilima do srednje klase moraju drastično usporiti, do 20 km/h, pa čak i manje kod nekih, ne bi li prošli bez ozbiljnijeg udara ili oštećenja na ovjesu. Jedino kod potpuno izduženih uspornika, koji pokrivaju čitavu površinu kolnika, svi moraju podjednako usporiti, jer oni su opet najgori – uski, a s izraženom gaznom površinom.
Stoga, na temelju svega navedenog, koja je alternativa klasičnim uspornicima, kad smo već toliko protiv njih? Prvenstveno, bolje obilježavanje i osvjetljavanje pješačkih prijelaza umanjilo bi samu potrebu za uspornicima, a kao najbolja zamjena mogu se istaknuti horizontalno vođene prepreke, umjesto vertikalnih, poput ležećih policajaca. U prvom redu to su šikane, gdje vozač jednostavno ne može proći brzo nekim dijelom ceste, no nažalost to je u pravilu ograničeno okolinom.
Drugo su rješenje kružni tokovi. U mnogim europskim zemljama sve je više kružnih tokova koji su se pokazali kao učinkovito rješenje za smirivanja prometa, a da ne dolazi do zaključavanja i stvaranja čepova.