KLASIK

Lijepa Diana i danas privlači poglede na špici!

Francuski model Dyane koji je naslijedio legendarni 2CV, kod nas poznatiji pod imenom 'Spaček', proslavlja 50 godina od svojeg prvog predstavljanja javnosti...

Prije 50 godina, na vrhuncu ljeta 1967. godine, Citroën je započeo proizvodnju modela kod nas inače zvanog Diana (službeni naziv: Dyane) u Rennesu, gradu smještenom na sjeverozapadu Francuske.

Sredinom šezdesetih ljudi iz vrha Citroëna shvatili su da je misija i karijera svima poznatog 2CV pri kraju, popularni Spaček teško se nosio s ostatkom tržišta. Opće je poznato da nije imao pretjerano kvalitetnu limariju, a svojom funkcionalnošću više nije mogao pratiti konkurenciju, tu mislimo prije svega na sunarodnjaka – legendarni Renault 4. Takav scenarij nagnao je Francuze na ubrzani razvoj novog modela – Diane, koji je po mnogima prekasno stigao na tržište.

Malo kašnjenje ipak im se nije obilo o glavu, pa je zabilježen dobar prodajni rezultat modela koji je morao gasiti požar nastao drastičnim padom prodaje 2CV. U stvarnosti to je bio automobil koji spaja najbolje od Spačeka (otkačeni dizajn i platneni krov) i mehaniku limuzine, također upadljivog dizajna Amija (1961-1978). Nisu ponovili grešku otprije, pa je tada novi model na tržištu ponudio dovoljno mjesta za četvero putnika u 3,87 m duljine. Jedna od reklama kada se pojavio bilo je predstavljanje velikih petih vrata i mogućnost polaganja stražnjih sjedala. U šesnaest godina koliko se Diana proizvodila iz tvornice je izašlo 1.444.583 primjeraka slavljeničkog modela. Zanimljivo, sklapala se u susjedstvu, u Kopru.

Motori koji su danas nepojmljivi od Diane su stvarali poželjan automobil, sklon prepoznatljivoj francuskoj udobnosti postignutoj dorađenim neovisnim ovjesom. Na početku se nudio motor s dva cilindra i 425 cm3 obujma ukupne snage 18 KS. Nedugo zatim Diane 4 s motorom većeg obujma, 602 cm3 za ukupnih 26 KS. Tri godine kasnije stigla je Diane 6 u najsnažnijoj inačici od 32 KS. Kakvo je vozačko iskustvo donosio ovaj model, najbolje govore najavne slike, u svakom žešćem ulasku u zavoj riskirali ste prevrtanje, ali do njega nije dolazilo. Ovjes je očito odrađivao dobar posao, a 15-colne gume imale su točno propisanu normu tlaka od – prednje (1,4 bara), stražnje (1,8). Ako ste ljubitelj ovih automobila, sigurno znate kako su imali visoko postavljene mjenjače (kao i Renaultu 4). Vožnja Diane danas bi tražila privikavanje, prva je brzina na mjestu druge, dakle gurate prema sebi, iako je auto mogao lako krenuti i u drugoj.
Sve napredniji model Francuza nudio se i u furgon inačici – Acadiane, kao komercijalno vozilo također je u ono vrijeme bilježio dobre rezultate (u razdoblju od 1978. do 1987. – proizvedeno 253.393 vozila).

Francuski dizajn oduvijek je imao svoju posebnost, sad znamo i zašto. Mnogi muškarci bi i danas zafućkali za Dianom u gradu.