Loki, Denis, Kiga, Ključ i Goran učestalo odlaze na spusteve vlastitim čamcima po našim rijekama. Najduži do sada bio je onaj iz 2000. godine kada su u osam dana veslali punih 240 km rijeke Drave od Legrada do Aljmaša na Dunavu. To je bila akcija više zaštitara prirode i uz apel zaštite rijeke Drave.
Do sada su veslali po Cetini, Uni, Korani, Ennsu, Soči i Zrmanji. Sudjelovali su u akciji osam država (Slovenija, Hrvatska, Mađarska, Austrija, Španjolska, BiH, Italija i Velika Britanija) protiv hidroelektrana na spustu Murom u Sloveniji i u pratnji svjetski poznate maratonke plivačice Mimi Hughes kada je u lipnju 2007. plivala tok Mure i Drave od Bad Radkersburga do Dunava.
Mura je u Međimurju i djelu Podravine posljednja europska prirodno meandrirana rijeka. Njezine obale nisu u potpunosti kanalizirane, obiluje prirodnim rukavcima i specifičnim biotopom.
Najpoznatije stanište velikog broja rijetkih biljnih i
životinjskih vrsta je Muršćak u Domašincu, no Mura zaista obiluje bogatstvom flore i faune. U gornjem toku je prava alpska brza i opasna rijeka, u Pomurju hitra nizinska rijeka, a u Međimurju se razlije i ima mnoštvo riječnih ada, šljunčanih sprudova i rukavaca.
Tu je i utok rječice Krke koji je posebno interesantan. U Krku se ulijeva rječica Ledava i na desnoj obali je tromeđa između Slovenije, Hrvatske i Mađarske. Do iznad Spielfelda u Austriji Mura je, nažalost, pretvorena u niz od 31 hidroelektranu i samim time sjevernije od te pozicije nije moguće ploviti njome.
Prošle subote, 21. lipnja, 2008. naši akteri su se, uz povremeno uključivanje prijatelja Simone, Nene i Zlatka, upustili u ekspediciju - raft Murom u duljini 130 km.
Pod geslom "MURA NAS FURA" krenuli su sjeverno od Spielfelda i nakon četiri dana stigli u Legrad. Cilj ove akcije je upozoriti na prirodne ljepote Mure koja ne uživa dovoljno zaštite u nijednoj od zemalja kojima prolazi - Austrija, Slovenija, Mađarska, Hrvatska.
Još uvijek su "živi" projekti izgradnje vodenih stuba odnosno osam hidroelektrana od Sladkoga Vrha do Veržeja koje bi imale značajni negativan utjecaj na život rijeke, također brojni projekti kanaliziranja i odsijecanja rukavaca Mure od njenog glavnog toka prijetnja su održanju zdrave dinamike.
Prirodne rijeke postaju naše najveće bogatstvo, isto kao što slatka voda u globalnim razmjerima postaje najtraženiji i najskuplji resurs. Stoga, ova šačica hrabrih i upornih želi prenijeti široj masi ljudi poruku da su projekti izgradnje hidroelektrana i tome slični zahvati velikih razmjera opasni po očuvanje zdravog okoliša.
Može se reći da su spoznaje poražavajuće. Naime, hidroelektrane imaju više negativnih utjecaja nego pozitivnih, a negativni su:
1. Drastično reduciraju razinu protoka rijeke: Kanalizirajući rijeku radi energije, hidroelektrane uzimaju tok potreban za zdrave ekološke sustave. Brojni rukavci su isušeni isto kao i kompletni tok ispod brane. Cjelokupna razina vode u rijekama je snižena do te mjere da razina podzemnih voda u cijelom području ispod brane drastično pada. Rezultat su isušeni bunari, pad plodnosti oranica, sušenje velikih kompleksa šuma, čak i urušavanje objekata uslijed urušavanja isušenog tla.
2. Pojačano smanjuju osvježavanje vode kisikom. To je posebno vidljivo u umjetnim akumulacijama gdje uslijed smanjenog udjela kisika ima veoma malo živih mikroorganizama potrebnih za hranjenje riba i ostalog živog svijeta.
3. Hidroelektrane usporavaju riječni tok i poremećuju riblje migracije
4. Hidroelektrane mijenjaju temperaturu vode, stajaćica u akumulaciji se zagrijava, time se smanjuju brojnosti određenih vrsta, čak i potpuno nestaju. Ogromne akumulacije mijenjaju mikroklimu što rezultira povećanjem broja oboljelih u populaciji ljudi (posebno dišnog sustava uslijed povećane vlage zraka)
5. Brana blokira rijeku i svi migracijski putevi riba i ostalog živog svijeta, pa i ljudi, budu grubo prekinuti. Najveći problem je putovanje hranjivih tvari koja umjesto da cirkulira cijelim tokom rijeke, bude zarobljena u bezživotnom jezeru.
6. Bujični rad hidroelektrane je jedan od najvećih negativnih utjecaja na okoliš. Prije su godišnje postojale proljetna i jesenska bujica. Hidroelektrane pomoću brane mijenjaju razdoblja protoka i bujica. Zadržavanjem i puštanjem vode iz akumulacijskog jezera da bi proizveli što veću količinu električne energije učestalo mijenjaju razinu vode u rijeci i njenim rukavcima iz razdoblja s premalo vode u razdoblja s previše vode. Takav način najprije uništava tisućama godina uhodan ritam mijena i života kod živih bića, također snažno erodira obale rijeke i vegetaciju. Uništena prirodna mijena niskog i visokog vodostaja rijeke rezultira usporenim ili potpuno devastiranim reprodukcijskim ciklusom za brojne vrste.
7. Brane hidroelektrane zadržavaju sediment i hranjive tvari. Sediment (pijesak ili mulj) se taloži na dnu jezera i tako onemogućuje mrijest ribe. Nanos rijeke koji se taloži u gornjem dijelu jezera sadrži velike količine teških onečišćivača koji su rezultata ispusta iz većih naselja i gradova.
Možda barem neka točka, mada su sve šokantne, ponuka pokojeg čitatelja na razmišljanje, no grupa entuzijasta s početka priče uvjerena je da izvore električne energije moramo tražiti u alternativnim izvorima kao što su energija sunca i energija vjetra, a hidroelektrane zaboraviti odmah i za sva buduća pokoljenja.
Članovi ekspedicije u potpunosti podupiru ideju o osnivanju biosfernog rezervata Mura-Drava-Dunav koji će obuhvatiti Austriju, Sloveniju, Mađarsku, Hrvatsku i Srbiju.
Ta ideja u svojoj konstrukciji predviđa park prirode Mura-Drava koji bi u cjelovitosti obuhvatio područje Međimurja.
Prednosti su što bismo na taj način dugoročno zaštitili izvore slatke vode, zdrav okoliš i neponovljive prirodne ljepote našeg kraja po kojima smo prepoznatljivi u svijetu i koje su se stvarale tisućama godina.
Naše prirodne rijeke ili ono što je od njih ostalo, najveće su bogatstvo koje treba konkretno zakonski zaštititi i tako sačuvati za naraštaje koji slijede poslije nas.