Kada je prije deset godina dobio poziv da dođe u Hrvatsku, jedva ju je, kaže, pronašao na karti. Ipak je prihvatio ponudu i došao u Karlovac. Nije znao ni engleski ni hrvatski pa je bilo zanimljivih situacija.
''Ja ne znam brojati, a treba raditi sklekove. I što onda, ja sam znao samo broj sto, onda sam rekao svaka sto trbušnjaka, a trebalo je zapravo napraviti oko 20-30 komada. Komunikacija mi je bila problem.,'' rekao je Hong, a koji priznaje da rukama i nogama mora objašnjavati svojim igračicama što traži od njih.
I supruga Mina Hong ima svoje jezične anegdote, sa kumicama na Dolcu.
''Prije sam uvijek morala pisati i one bi čitale. Nisam znala deka i deci, onda smo uvijek kupili na kilogram. Uvijek pune vreće!,'' priznala je Mina.
Južna Koreja vlada u taekwondou, pa izborniku Hongu materinski jezik dobro dođe na natjecanjima. Može našim igračicama prevesti što konkurentice dogovaraju s trenerima.
Od njihovo troje djece, dvoje je rođeno u Hrvatskoj - treniraju taekwondo, ali kroz igru. Svi uče svirati i pjevaju u zboru. Škola počinje u ponedjeljak pa iskorištavaju preostalih nekoliko dana praznika za igru i uživanje. Zbog Hongovog posla ni ove ni prošle godine obitelj nije mogla na more, ali u deset godina obišli su dosta mjesta na obali.
''Pula dva puta, a bio sam Korčula, bio sam Zadar, i Senj i to je to.''
Jednom na godinu odlaze u Južnu Koreju posjetiti prijatelje i rodbinu. U Hrvatskoj im je lijepo, navikli su se, a i djeca uživaju i nadaju se da će sada ostati ovdje. To im od srca želimo i mi - i veselimo se novim medaljama.