Za njezinu majku Deirdre bilo je sasvim prirodno da njena kćer nastavi s plivanjem nakon što je izgubila donji dio lijeve noge u motociklističkoj nesreći 2001.
"Ne radi se o mentalnom hendikepu. To se događa, ali morate nastaviti. Ona je nastavila tamo gdje je stala", kazala je majka Deirdre Du Toit.
Natalie Du Toit je svratila pozornost na sebe kada se kvalificirala za OI s četvrtim mjestom na svjetskom prvenstvu u svibnju.
Stvari se ipak na OI nisu razvijale onako kako je htjela kada se priželjkivano peto mjesto pretvorilo u 16., minutu i 22 sekunde iza pobjednice Ruskinje Larise Ilčenko.
Ali sama mogućnost sudjelovanja na olimpijskim igrama glavna je stvar za Du Toit, koja je imala čst nositi južnoafričku zastavu na svečanosti otvaranja.
"Za mene su olimpijske igre ostvatrenje sna. Ljudi su govorili da to nije moguće. Ali, ne morate osvojiti zlato", kazala je Natalie.
No ipak je morala napraviti jednu prilagodbu da postane olimpijka. Du Toit, koja je počela plivati sa šest godina, morala je napustiti bazen kada joj je amputirana noga postala preveliki problem prilikom okretanja. Prve su utrke bile malo čudne ali je Du Toit danas priznata kao dio plivačkog sporta - jedina je razlika ta što prije ulaska u bazen mora skinuti protezu koju nosi.
"Želim se natjecati s potpuno sposobnim sportašima. Ne želim ništa besplatno", inzistira Južnoafrikanka.
A iako slavi uspjeh postignut u srijedu dodaje da će se fokusirati da da sve od sebe na paraolimpijskim igrama.