Na putu do bronce imala je četiri borbe. Samo u jednoj je vodila i tu je u polufinalu izgubila. U tri borbe je gubila i na kraju pobijedila, pa tako i u borbi za broncu.
'Ova medalja mi je zaista nešto posebno. Dan je bio jako dugačak, a uključivao je četiri velike borbe. Ovo mi je prva pobjeda na Olimpijadi. Nisam znala da mogu ovako daleko,' rekla ja Martina.
Nisu izostajale ni pohvale za protivnicu Sung Yu-Chi s kojem se borila za broncu. 'Posljednja borba se malo otegnula zbog ozlijede suparnice. Suci su joj previše tolerirali no unatoč svemu ona se stvarno dobro držala.'
Njezin osmijeh i simpatična pojava mnoge su gledatelje zbuljivali, jer Martina je prije podsjećala na krhku princezu nego na hrabrog taekwondo borca kakvim se naposlijetku pokazala.
'Puno ljudi me je pitalo zašto se stalno smijem. Pa moram reći da mi je Olimpijada stvarno posebno iskustvo i želim što više uživati u tome, dodala je.
Iako joj je tek 19 godina, Martina je u turnir ušla posve opušteno, odradivši ga kao da joj je to peta, a ne prva Olimpijada.
'Nemam neki poseban recept za svoj uspjeh. Mislim da ako nešto doista želiš, to ćeš i ostvariti', zaključila je.