Bilo mi je osamnaest, živjela sam u hostelu, depresivna i u lošoj vezi. Znala sam da moram promijeniti svoj život. Prijatelj mi je rekao da se u Stringfellowsu održava audicija za plesačice. Nazvala sam i rekli su mi da dođem u minici, visokim petama i tangama.
Nisam imala minicu, nisam si ju mogla priuštiti. Stoga sam odrezala dio haljine i otišla na audiciju. Igrom slučaja dobila sam posao.
Moja prva smjena bila je dva dana kasnije. Sve čega se sjećam jest nervoza i neudobne štikle sa visokom potpeticom u kojima sam jedva hodala pa sam se odlučila napiti da ublažim napetost. Također se sjećam i svog prvog nastupa. Mušterija me pogledala i rekla: 'A što dovraga ti izvodiš?'
Bacila sam pogled na drugu djevojku i shvatila da sam previše daleko od njega. Uglavnom, zahvaljujući mojem prijašnjem plesnom iskustvu i proučavanju ostalih djevojaka, nekako sam se uspjela prilagoditi.
U svega četiri mjeseca, moj život se preokrenuo. Preselila sam se iz hostela u svoj vlastiti stan. Uz malo veći angažman mogla sam zaraditi prilično dobru lovu. I to sve samo od plesa po stolovima, ne na pozornici.
Rame za plakanje
Mušterije su djevojkama mogle platiti da sjede s njima cijelu noć. Jednom sam dobila 4000 funti zato što sam sjedila sa tipom tri sata – to uopće nije loša dnevnica. Onda naletite na neke koji se pretvaraju da imaju novaca pa shvatite da samo muljaju.
Radila sam od 19h pa do 3.30h ujutro. Ako te netko bukira na tri sata, a gnjavi te pričama o svojem razvodu ili ti dosađuje glupostima, to zna biti vrlo naporno. Dosta mušterija misli da si prostitutka – ali zašto raditi tako nešto kad sam plesom mogla zaraditi sasvim dovoljno.
Djevojke se nisu mnogo družile, ali bilo je nekih s kojima sam se mogla šaliti – uglavnom na račun mušterija. Jednom sam plesala na stolu za čovjeka koji je bio toliko pijan da se polio pićem. Sve cure su se šalile: 'Ha, ha, toliko si ga napalila da se morao ohladiti.'
Počela sam raditi i kao model i hostesa za klub, što je značilo da sam trebala raditi i po danu. Došla sam do točke kada sam morala raditi cijeli dan i noć, pet dana u tjednu. A cijeli vikend bi prespavala. Stoga sam dala otkaz i počela plesati u drugom klubu u istočnom Londonu.
Dobri klubovi paze na svoje djevojke. Diranje je strogo zabranjeno, a djevojke osiguravaju čuvari. Uvjeti rada dosta variraju, premda sam u ovom novom klubu morala paziti sama na sebe.
Plesala bih na pozornici ili uz šipku. Ako bi me mušterije pokušale dodirnuti odgurnula bi ih nogom.
Problemi s gnjavažom
Imala sam zbilja naporne mušterije koje su me pratile poslije posla i slale mi poruke tipa: „Znam gdje živiš.“ No mislila sam da zbog dobre love i kraćeg radnog vremena vrijedi pretrpjeti takve neugodnosti. Sada kada se prisjećam, shvaćam da sam plesala iz navike i pohlepe. Dobrom zaradom priuštila sam si i neke nekretnine.
Bilo je teško napustiti taj posao. Ali počela sam se viđati sa dečkom kojemu se nije sviđalo to što sam striptizeta, pa sam naposlijetku napustila taj posao.
Nakon devet godina rada kao striptizeta, zaboravite da posjedujete mozak – sve se vrti oko vašeg tijela. Mušterije ne žele pametnu djevojku već priglupu. Počnete vjerovati da niste sposobni nizašto drugo. Uzimjući u obzir takve stvari, plesala sam dulje nego sam trebala. No moj partner mi je dao snage da napustim taj posao i počnem se baviti drugim stvarima.
Nisam plesala oko godinu i pol i uopće mi ne nedostaje. Nikad više ne bih mogla stati na pozornicu i skinuti odjeću. S tim sam zauvijek završila.